-Piše Milutin Mićović

Nedavno sam sreo čovjeka koga sretam samo kad ima nešto važno da mi kaže. On živi tako rizično da je svako novo viđenje s njim – dar. Od onih je koji su se zaputili putem, koji je po ljudskom gledanju bezizlazan. Svakog dana, a posebno noću, pomislimo - propašće, ili, veće je propao, jer krenuo je preko bezdana da pređe... Pored svojih najtežih i najuzvišenijih misli, razmišljao je i o Crnoj Gori. Često je govorio: „Ona mi je kamen o vratu. Ova Crna Gora samu sebe raskopava. Ovi što je ovakvu „prave“ hoće kosti da joj samelju. Kosti na kojima stoje i njena brda, i njeno kamenje, i njeno pamćenje“. Te je riječi izgovarao tako kao da se radi ne samo o njegovom ličnom životu, nego o životu čovječanstva: „Kad jedan narod ubija sebe, on ubija i čovječanstvo u sebi“, govorio je.
Produžavao je: „Svaki dan plačem nad Crnom Gorom. Postala je igračka u rukama kockara. Izmišljena Crna Gora hoće da polomi kosti onoj pravoj. Koji je izmišljaju govore da je oslobađaju od pogrešnog pamćenja. Igra mora da bude surova, jer treba joj očistiti mozak, ugraditi vještačku koštanu srž. A šta će onda ona biti nego utvara, koja će sama od sebe da izludi, i da se jednog jutra raspadne. Njena koštana srž je srpsko pamćenje, srpsko metafizičko pamćenje, razumiješ li to. Na tom je pamćenju stekla ime i slavu. Šta je ona bez toga? Šta, kad u njene kosti uguraju vještačku srž? Zamisli ti taj bol. Eto taj bol unaprijed osjećam. Moj je duh tako osjetljiv.
Neće Srbi razoriti Crnu Goru, razoriće je oni koji su je vjekovima potkopavali, a kojima danas služe novocrnogorci. Danas se pravi takva samorazorna inverzija kolektivne svijesti, koju prave ovi koji su na vlasti. A ovima koji su na vlasti napravljen je mozak od strane onih kojima bespogovorno služe. A služe im s entuzijazmom, i s takvom okrutnošću prema svom narodu, jer im je dato da vladaju i da stvaraju utvaru, koju proglašavaju za svetinju. Vlast im je, kako kaže narod, „popila pamet“. S takvom pameti oni kažu: „Srbi su neprijatelji naše Crne Gore. Svi Srbi, a posebno crnogorski Srbi. Oni hoće da nam razore našu projektovanu „vječnu Crnu Goru, našu vječnu kuću“. Zamislite, oni koji se samo uzdaju u vrijeme, posebno u vlast koju im je „donijelo ludo vrijeme“, govore o „vječnoj Crnoj Gori“. I tu sintagmu izgovaraju kao u nekom transu, kao religijski usklik, ili kao borbeni poklič. Iako znaju da je vlast za vremena, oni se nadahnjuju vječnošću vlasti. Pa samo vidite to izobličenje duha onih koji drže realnu vlast, i sprovode realno destruktivne zahvate na ostatku zdravog tkiva Crne Gore. Oslušnite taj samorazorni fanatizam, kojim bi htjeli da opiju svakog građanina Crne Gore.
A kako realno imaju takvu vlast? Pa jedino tako što su se idejno udružili sa onima kojima istinska Crna Gora nije njihova država. Oni koji imaju svoje državotvorne centre, recimo, u Tirani, Sarajevu, Azarbejdžanu, ili u Kumrovcu, kako bi oni mogli da doživljavaju Crnu Goru kao državu svog naroda, kao gnijezdo svoje kulture? Pa oni mogu samo da daju vruću podršku vlastoljubivim Crnogorcima, koji razaraju istorijsku, a grade „vječnu“ Crnu Goru, koja će se raspasti kao kula od karata. Oni koji im realno pomažu, tom podrškom sve više ulaze u Crnu Goru, što je bio imperativ njihovih državnih ideologija vjekovima. Oni su jedino pragmatični, realni, i jedino oni ostvaruju svoje istorijske ciljeve pod pokroviteljstvom Crnogoraca”, koji stvaraju „vječnu Crnu Goru“. Zato oni tako lako razvijaju svoje nacionalne zastave po Crnoj Gori i obilježavaju svoje „prirodne teritorije“, po rubovima i bokovima, najugroženije Crne nam Gore. Podsvjesno, zbog te realne ugroženosti, ovi bestemeljni, a vlastoljubivi i licemjerni Crnogorci proglašavaju NATO pakt zaštitnikom njene suverenosti, tj. njihovog održanja na vlasti.
Crnogorski Srbi još drže temelj istorijskoj Crnoj Gori da se ne uruši. I nikada je oni neće razarati, jer su je oni stvarali. I nikada neće pristati na koncept iluzorne i „vječne Crne Gore“, koji podrazumijeva dirktno i sistematsko razaranje njenog pamćenja, jezika, pisma, etike, na kojima realno stoji Crna Gora.
Eto, takva Crna Gora je moj kamen o vratu.
Ali, i takvu Crnu Goru nije napustio Bog. Možda upravo zbog svega ovoga, pokazuje pojačanu brigu za nas ovakve, ovdje- u pećini razbojničkoj.
Hristos se rodi.
(Autor je književnik)

---