Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Katnić zatražio raspisivanje potjernice * Otkaze spremili za 65 civila * Prve pahulje zaustavile avione * Trudnici otkaz dva mjeseca pred porođaj * OVK čarter za Hag * Traži veća ovlašćenja otkad nije predsjednik * Prolazne vječnosti
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 10-01-2019

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
Milena Popović Samardžić, predsjednica Sindikata :
– Svaki treći ljekar na ivici siromaštva.

Vic Dana :)

Kaže Huso Muji:
- Jesi li čuo, ba, da ima neki hotel u Sarajevu gdje odeš, pojedeš, popiješ, poje..., prespavaš, i kad pođeš kući daju ti 100 maraka.
- Ma hajde, bolan gdje si to čuo?
- Jeste, majke mi, pričala mi Fata.
Mama, mogu li obući mini suknju?
• Ne!
• Mogu li staviti ruž za usne?
• Ne!
• Mogu li obuti štikle?
• Ne!
• Ali mama, ja imam 18 godina!!
• Znam, Milane, znam...
• Tata, kako se brod održava na vodi?
• Ne znam, sine.
• A kako leti avion?
• Ne bih znao, sine.
• Kako slika dolazi na TV ekran?
• Stvarno ne znam, sine.
• Tata, ljutiš li se što te toliko zapitkujem?
• Ni najmanje. Kako ćeš naučiti ako ne pitaš.










Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Stav - datum: 2019-01-08 ZIDANJE SKADRA
Vučićeva kriza
Vučićeva kriza Protiv Vučića je apsolutna većina onoga što u Srbiji slobodno odlučuje o svom glasu. Protiv Vučića je i većina onih koji su spremni da sami izađu na ulice
-Piše Čedomir Antić

Prije pola života, davne 1996. godine, jedan kolega me je pozvao da kontrolišem izbore na kojima se kandidovao za opštinskog odbornika. Bio je student, demokrata, i živio je u socijalističkom bastionu na Novom Beogradu. Nisam bio protivnik Slobodana Miloševića, bio sam njegov neprijatelj – politički, moralni i lični. Sve da je Milošević sačuvao mir, odbranio Jugoslaviju, ujedinio srpski narod, stvorio od Srbije „balkansku Švedsku“, ključno doprinio da budemo najbogatija i socijalno najpravednija država na svijetu, a da je onako gazio ustanove slobode i demokratije u našoj državi, bio bih jednako njegov neprijatelj. Bez slobode i demokratije sve drugo gubi smisao. Naprotiv, Milošević je vodio državu u duhu genijalnog manijaka: iz krize u propast i natrag. Ni kada ga je podržavalo 64 odsto građana Srbije, Milošević nije želio demokratiju. Zbog pobjede na prvim izborima bio je spreman da Srbiju u svijetu prikaže kao odvratnu staljinističku prćiju u kojoj je monetarna reforma razbijena da bi povećao plate i penzije pred izbore na kojima je i bez toga bio favorit. Zbog očuvanja karakteristika režima bio je spreman da Stjepana Mesića moli da pošalje tenkove na ulice Beograda. Gurao je vojsku i narod nespremne, razjedinjene i bez cilja u građanski rat, samo kako bi očuvao režim koji je svuda, odavno, sâm od sebe krepao.
Sjećam se izborne komisije na biračkom mjestu. Tamo sam se suočio sa šest narogušenih komunističkih zombija. Predsjednik komisije sve vrijeme je govorio o Sremskom frontu. Kao da je juče probijen. Opoziciju je nazivao izdajničkom, „desnom koalicijom“. Do njega su bili penzionisani vodnik u mrtvačkom odijelu na pruge i s papirnim cvijetom u reveru, taksista unakaženog lica, dvije babetine u ime države, a s njima i jedna djevojka mlađa od mene. Kada sam je upitao nešto u vezi sa zajedničkim poslom, ona je okrenula glavu i otišla na drugi kraj prostorije. Objanili su mi da ona „ne može da smisli opoziciju“, pošto joj je otac opštinski funkcioner. Tek se bila udala i u miraz je od opštine (čika Slobe) dobila dva razrađena ulična prodajna kioska. Budućnost im, dakle, zavisi od „pobjede progresivne, lijeve koalicije“. Moj prijatelj je izgubio te izbore. Za 43 glasa (od oko 2.000 izašlih). Radovala se nakazna družina. Popodnevni glasači (vrh kutije) glasali su 70 odsto za demokratsku opoziciju, penzionerski ranoranioci (sa dna) glasali su 90 odsto za SPS i JUL. Smrt je u Srbiji po ko zna koji put tada pobijedila život. Opozicija je, međutim, istovremeno trijumfovala u praktično svim opštinama prestonice pa i na Novom Beogradu. Pošto je režim pokušao da falsifikuje izbore, počele su četvoromjesečne demonstracije naroda i univerzitetâ. Opozicija je konačno izvojevala svoju pobjedu, ali je u kusuranju žrtvovala Novi Beograd.
Milošević je vladao zavađajući narod. Održavajući podjele od kojih su neke nastale početkom novog vijeka. U siromašnom narodu, kome su u proteklih sto godina tri puta ubijali elitu, političko oslanjanje isključivo na umnu sirotinju predstavlja iskonski grijeh i akt protiv nacije. To je radio Milošević, ali budući da je bio partijski birokrata, nezainteresovan za medije, činio je to mrzovoljno, bez naklonosti, a da ne govorimo o strasti. Danas vlada njegov politički unuk Aleksandar Vučić. On živi u medijima, za medije i od medija. Bez medija, Aleksandar Vučić je samo jedan sredovječni čovjek, na pragu šeste decenije života, bez istinskog radnog staža, zanimanja i životnog djela. Da parafraziram velikog Dušana Kovačevića: previsok za običan život, prenizak za cirkus. Velika politička karijera zasnovana na destrukciji. Jedino što ima, to su mediji. Zahvaljujući njima, građani ne smatraju za bitno što je bio na vlasti kada smo predali Kosovo NATO-u. I da je opet bio na vlasti kada smo sjever pokrajine poklonili albanskoj vladi iz Prištine. Zaglupljeni medijima, građani se ne bune zato što je državu za šest godina zadužio 9 milijardi eura, dok su plate porasle za 25 odsto, a potrošačka korpa poskupjela za 50 odsto... Zato što besomučno laže o svemu što radi. Zemlju prosječnih postignuća proglašava šampionkom, uspostavljajući za to vrijeme korumpirani, klijentelistički sistem kakvom bi Milošević pozavidio usred rata i sankcija.
Za razliku od RTS-a iz doba jure, danas Vučića brani savez dementnih javnih servisa koji ga redovno miješaju sa Srbijom i Svevišnjim. Tu su i divlji, paradržavni mediji na čijem su čelu reptili preživjeli iz devedesetih, koji ratuju sa stvarnošću i normalnošću. Po svim parametrima, Srbija više nije demokratija, već je postala klasična autoritarna država u kojoj izbori služe da bi dali legitimaciju režimu. Ipak, narod se budi. Medijska anestezija više ne djeluje. Baš kao i devedesetih, u Beogradu traju demonstracije koje okupljaju 50.000 do 60.000 građana. Režim sprema nove izbore, nema nikakve sumnje da će u ovim uslovima svakako pobijediti, ali ima problem. U Beogradu je aktivno oko 900.000 birača. Nešto više od 12 odsto tog broja je trajno politički opredijeljno. Više od polovine njih svake subote zakrči ulice u kolonama dugim po dva kilometra. Istraživanja pokazuju da je većina tih ljudi visokoobrazovana. Dakle, protiv Vučića je apsolutna većina onoga što u Srbiji slobodno odlučuje o svom glasu. Protiv Vučića je i većina onih koji su spremni da sami izađu na ulice (uključujući i žalosnike kojima za takav napor pred svake izbore dijeli sendviče).
Zato smo danas svjedoci Vučićeve krize.
(Autor je istoričar i docent na
Filozofskom fakultetu u Beogradu)


Komentari

Komentari se objavljuju bez zadrške.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj će biti izbrisan u najkraćem roku čim bude primijećen ili prijavljen, a autori spornog komentara rizikuju da budu prijavljeni nadležnim institucijama.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"