-Autor: Michael Kugelman

Zalmaj Kalilzad vjerovatno sada nije srećan čovjek. Kalilzad, američki specijalni izaslanik za pomirenje u Avganistanu, bio je u hitnoj misiji: pokrenuti mirovni proces s talibanima i pokrenuti ga uskoro. Budući da američki predsjednik Donald Tramp žarko želi da privede rat kraju, Vašington je nestrpljiv da dobije sporazum koji će predsjedniku dati paravan za povlačenje.
Kalilzad je ostvario neki napredak. On je organizovao nekoliko sastanaka na visokom nivou između viših američkih zvaničnika i predstavnika talibana. Najpodsticajniji sastanak desio se u Ujedinjenim Arapskim Emiratima prošlog mjeseca. „Rekli su mi: „Ne možemo vas poraziti”, izjavio je Kalilzad za avganistansku TV stanicu „Tolo News” nedugo nakon pregovora u Emiratima. Pobunjenici su mu rekli da „bismo mi prvo trebali sjesti s vama, što znači s SAD-om, onda s, Avganistancima i riješiti probleme kroz političke načine“. S obzirom na to da je među predstavnicima talibana bio šef njihovog političkog ureda i šef osoblja vrhovnog vođe Mulahi Akhundzadi, takva pomiriteljska poruka nije za potcjenjivanje.
A onda, kao grom iz vedra neba, Kalilzadov šef mu je izmakao tlo pod nogama. Tramp je iznenada odlučio da povuče gotovo polovinu od 14.000 američkih vojnika u Avganistanu. Ovaj potez čini Kalilzadov posao još težim, jer izgleda da je Vašington izgubio veliku prednost u budućim pregovorima. Američki predsjednik je dao talibanama ono što dugo zahtijevaju – posvećenost povlačenju vojnika – oni se nisu morali odreći ničega zauzvrat, a da ne spominjemo zaključenje sporazuma. Za talibane odluka o povlačenju je duševna hrana s neba. Za američke pregovarače je to udarac u stomak.
Nagovoriti talibane da pristanu na formalne pregovore bilo je dovoljno teško prije Trampove odluke. Pobunjenici, koji su se oštro suprotstavljali opkoljenim avganistanskim snagama i koji drže više teritorije nego bilo kad od američke invazije iz 2001. godine, imali su malo razloga da prestanu s borbama. Talibani su ranije rekli da možda jesu otvoreni za formalne pregovore s avganistanskom Vladom da okončaju rat kada Vašington obeća da će povući vojnike. Pa zašto onda ne gledati Trampovu odluku kao otvaranje pokretanju mirovnog procesa? Nažalost, dok avganistanska trenutna Vlada ostaje na vlasti, to nije vjerovatna opcija. Čak i s planom o povlačenju vojnika talibani neće težiti da razgovaraju s trenutnom avganistanskom Vladom.
Od kako su američke snage zbacile talibane s vlasti, ova grupa je odbacila avganistanske vlade kao nezakonite i marionete Vašingtona. Talibani su zastupali stav da su takve grube karakterizacije posebno dobro primjenjive na trenutnu administraciju – vladu nacionalnog jedinstva, koja je proizvod pregovora koje vodi SAD, a ne izbora. Nakon što su avganistanski predsjednički izbori 2014. godine okončani neriješeno, tadašnji američki državni sekretar Džon Keri je poslat u Kabul, gdje je osmislio sporazum o podjeli vlasti između dva glavna kandidata - Ašrafa Ganija i Abdulaha Abdulaha. Ova dvojica muškaraca vode trenutnu Vladu. Tako, kada se talibanske izjave, kao ona objavljena u novembru, odnose na avganistansku Vladu kao „postavljenu od Amerikanaca i nametnutu muslimanskoj avganistanskoj naciji”, nisu daleko od istine.
Na kraju, Trampova unilateralna odluka o povlačenju možda je protraćila najbolju šansu Vašingtona do danas da pokrene mirovne pregovore. Talibani su spremni da profitiraju na novoj prednosti na bojnom polju, proizvedenoj povlačenjem vojnika koje ne prati mirovni sporazum i pojačati borbu protiv Vlade, s kojom nemaju interesa da razgovaraju. Idealno bi bilo da Tramp povuče svoju odluku o povlačenju vojnika i da Kalizadovim diplomatskim naporima da još vremena. Lakše je opravdati povlačenje ako možete reći da ste barem pokušali da prvo sklopite mir.
Realno gledano, male su šanse da Tramp zauzme drugačiji kurs; njemu se nikad nije sviđala ideja ostanka u Avganistanu. Osim toga, Bijela kuća – posebno s nedavnim odlaskom ministra odbrane Džejmsa Matisa – ima nekoliko preostalih viših zvaničnika koji podržavaju ostanak i koji su u poziciji da ubijede Trampa da promijeni mišljenje, ili čak da uspori tempo povlačenja. Moguće je da Tramp najavi potpuno povlačenje u narednim mjesecima. Šta, dakle, Vašington može uraditi da pokupi dijelove uništene prilike?
Prvi korak je kontrola štete. Vrhovni američki zvaničnici bi trebalo da uvjere Kabul da, uprkos predstojećem povlačenju vojnika, oni ne napuštaju Avganistan. Vašington bi trebalo da naglasi da će nastaviti da pruža ključne finansije avganistanskim bezbjednosnim snagama i da će podržavati nastojanja da se prošire avganistanske specijalne snage, zvijezda avganistanske vojske koja pati zbog pretjeranog naprezanja. Takve mjere mogu umanjiti avganistanske razloge za zabrinutost zbog američkog napuštanja i ograničiti talibanske potencijalne uspjehe na bojnom polju nakon odlaska američkih vojnika.
Zatim, ako i kada kontakt s talibanima ponovo bude ostvaren, Vašington treba da se fokusira na to da natjera talibane da formalno odbace veze s mrežom Al-Kaida. Analitičari odavno strahuju da će se Avganistanci vratiti utočištu međunarodnog teorističkog skloništa u slučaju američkog povlačenja i ovaj strah bi mogao biti jedan razlog zašto je neodlučni Tramp pristao da zadrži vojnike u ovoj državi kada je najavio svoju avganistansku strategiju prošle godine. Isti strah pokreće i američku pregovaračku strategiju. U intervjuu za „Tolo News”, Kalilzad je rekao: „Ako se pozabavimo prijetnjom terorizma, SAD ne traži stalno vojno prisustvo u Avganistanu.” Talibani se aktivno bore protiv lokalnog partnera grupe „Islamska država” u Iraku i Levantu, ali zadržavaju veze s Al-Kaidom.
Ovdje od pomoći može biti Pakistan. Vašington bi trebalo da izvrši pritisak na Islamabad, koji uživa znatan uticaj nad pobunjenicima, da se pozabave pitanjem Al-Kaide s talibanima i da uključe ključne regionalne aktere Rusiju, Iran i Kinu u ovu kampanju, takođe. Ove četiri države se ne slažu s Vašingtonom, ali one, takođe, nemaju interes u tome da se Avganistan vrati utočištu Al-Kaide. Moglo bi doći do otvaranja. Tricia Bekon, naučnica koja proučava saveze među terorističkim grupama, napisala je da talibani nisu jednako ovisni o operacionoj i finansijskoj podršci koju su dobijali od Al-Kaide, dok vođa Al-Kaide Ayman al-Zavahiri uživa manji ugled kod talibana od svog prethodnika Osame bin Ladena.
Osim toga, Vašington bi trebalo da pruži punu podršku avganistanskim predsjedničkim izborima, zakazanim za ovu godinu. Uzimajući u obzir bezbjednosne, tehnološke i logističke izazove, glasanje će vjerovatno biti manjkavo, ali šanse da talibani razgovaraju s Kabulom i, shodno tome, pokrenu formalne pregovore, veće su ako je avganistansko vođstvo proizvod izbora, prije nego američkog posredovanja. U proteklih nekoliko dana, avganistanski izborni zvaničnici su ukazali da će glasanje biti odgođeno za nekoliko mjeseci, da se poprave tehnički izazovi. U najboljem slučaju, odgađanje ne bi samo popravilo probleme u izbornom procesu i učinilo ih kredibilnijim, već bi donijelo dodatno vrijeme da se izgradi nacrt za mirovne pregovore s talibanima, koji će početi kada nova vlada počne s radom.
Usred iznenadne odstupničke američke uloge i prisustva u Avganistanu, Kabulovo učešće u potencijalnom mirovnom procesu nije nikad bilo više ključno. Kalilzad može ograničiti štetu ishitrene odluke svog šefa tako što će kreirati prave uslove za eventualno pokretanje mirovnog procesa, koji je u vlasništvu Avganistana i koji Avganistan vodi, a koje Avganistan i njegovi napaćeni građani zaslužuju.
(Al Jazeera)

---