-Autor Nadežda Milenković
Čim se u nevelikoj javnosti, prije svega Tvitera, pojavi neka informacija koja vlastima ne ide u prilog – pojavi se i predsjednik države da ispegla stvar. Prvo pljune neobožavaoce vlasti, valjda da malo pofajta prije peglanja, pa onda krene: poslanici vladajuće većine su strašnije napadani od pripadnika nevladajuće manjine, pokušaj ubistva
Borka Stefanovića nije ništa u poređenju sa „onim što je pokušao nekog dugog da okreće na ražnju“ (nije pokušao!), sjede tako dva čovjeka u kafani pa dođe treći i da im osamsto eura da uplate za partiju, sretne slučajno predsjednik države neke momke i oni mu baš kažu kako on dobro radi i oni mrze
Đilasa, ali idu na protest iz zezanjaâŚ
I za to peglanje mu nisu potrebni ni dokazi ni svjedoci čak ni elementarna logika i pristojnost. Ma ne pokušava ni da zvuči vjerodostojno. Evo, momci koje je navodno sreo više zvuče ko Sarma iz „Sivog doma” nego kao ovovremena omladina – oni još uvijek koriste poštapalicu „ovo, ono“ (da mu nisu ispričali i vic o tri debela Njemca?).
Za peglanje su posebno zgodni oni koji ne mogu da se brane. Djeca na primjer. Ne samo da je, u pokušaju da ispegla protest „Mame su ljute“, održan jer su mame i bebe izostavljene iz budžeta, otišao da bez ikakve zaštite (novorođenčadi, ne sebe) dijeli novac prvim bebama u novogodišnjoj noći – nego je uspio i da diskriminiše dvije djevojčice udijelivši im upola manje nego dječaku. Dobro, to je dan kasnije ispeglala beogradska vlast (ruka ruku mije) objavivši da će svo troje ipak dobiti isti iznos. Ali se onda pojavila vijest da je račun Ministarstva odbrane blokiran (uprkos najvećim izdvajanjima u budžetu) i da su plate morale biti isplaćene sa računa Prihvatilišta za nezbrinutu djecu. I šta da radi predsjednik države nego da i to ispegla. I pofajta tako što će, bezrazložno obilazeći prihvatilište, tom prilikom još bezrazložnije popljuvati opoziciju.
Naravno, od onih koji ne mogu da se brane najbolji za peglanje su ipak – mrtvi. Pa smo tako, u susret godišnjici ubistva i protestima najavljenim za taj dan, od predsjednika države mogli čuti da je jedino on bio „neka vrsta dobrog poznanika“
Olivera Ivanovića. „Ne mogu da kažem veliki prijatelj, to bi možda neko drugi trebalo da kaže“. Nije nam rečeno ko je taj drugi (ne sumnjajmo da će se pojaviti) ali nam je zato rečeno da svi ostali samo žele da zloupotrijebe to ubistvo. Tek da ni uz ovo peglanje ne izostane fajtanje.
Peščanik.net
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.