Stanovnici Mjesne zajednice Zabrđe, koja pokriva 14 sela Pljevaljskog polja, tvrde da su sve nesreće ove nekadašnje žitnice Crne Gore počele sa eksploatacijom uglja. Naime iz Pljevaljskog polja iskopane su na desetine miliona tona uglja čija se vrijednost mjeri stotinama miliona eura, a stanovnicima MZ Zabrđe kažu da ovaj kraj od svega toga nije vidi boljitak pa stoga ostaje bez mladih ljudi i života. U potrazi za poslom, koga nema u Pljevljima, mladi odlaze u Podgoricu, na primorje, u Srbiju, a u poslednje vrijeme sve češće u zemlje zapadne Evrope i Ameriku. Stanovnici Pljevaljskog polja ističu da se i prethodnih decenija odlazilo u pečalbu, ali kako kažu to je bila rijetka pojava. Nije bilo potrebno da se ide iz bogatog Pljevaljskog polja sve dok nije krenula masovna eksploatacija uglja. Nakon izgradnje Termoelektrane pokrenuto je masovno iskopavanje uglja koje iza sebe, puste poljane,prazne kopove, koje se pretvaraju često u močvare i prostor za boravak gmizavaca i komaraca. Sve to, kažu mještani, uticalo je da se poslednjih godina svakodnevno broje oni koji su otišli na rad u Njemačku, Ameriku... Broji se sve češće i ko se preselio na groblje, jer je u selima, koja se nalaze na domak Pljevalja, sve više starih i nejakih, za koje je najveći događaj sopstvena smrt. Sa druge strane, sve je manje veselja zbog rođenja djeteta, svadbe ili zaposlenja.
– Prema mojim podacima u poslednjih deset godina samo iz sela Zenica otišlo je oko dvadeset mladih ljudi, jer nijesu mogli naći zaposlenje u Pljevljima ili ovdje u selu. Jedan dobar broj kuća, a nekada je bilo oko četrdeset aktivnih domaćinstava, sada je zatvoreno i u njih se samo povremeno dolazi - kaže odbornik SNP-a u lokalnom parlamentu i nekadašnji predsjednik MZ Crljenice, Milovan Gogić.
On navodi da je 1970. godine i tokom narednih godina, veliki broj mladih ljudi iz pljevaljskog kraja otišao na privremeni rad u zemlje zapadne Evrope, ali da to nije bila rasprostranjena pojava jer je narod dobro živio.
-Prema mojim saznanjima, tih godina su iz sela Zenice u Njemačku na rad otišla samo tri čovjeka. To je bio neznatan broj jer je tada selo bilo puno mladih ljudi. Naravno to su bile godine kada su svi gladali kako da se dosele u Pljevaljsko polje, koje je bilo čitavo u oranicama i svakom drugom bogastvu - kaže Gogić i dodaje da nažalost više nije tako i da se sve promjenilo sa eksploatacijom uglja.
Da je situacija loša i da će biti još lošija, tvrdi i sadašnji predsjednik MZ Zabrđe Dragan Lučić, koji navodi da je sve rađeno da se ovaj kraj uništi i da se stanovništvo raseli. On kaže da se u nekim selima, kao što je selo Kalušići, više ne može ni planirati život, jer je Vlada Crne Gore zabranila stanovništvu da na svojim imanjima gradi objekte.
-Sve je urađeno kako bi se što jeftinije došlo do uglja. Vlada je jednostavno zabranila gradnju kuća i objekata ali nikoga nije briga od čega ćemo mi da živimo. Zar mi ovde u Kalušićima nijesmo mogli da gradimo proizvodne objekte, magacinske prostore gdje bi trgovci iz Pljevalja lagerovali robu, a mi imali zaradu. Ne. Zabranom gradnje svaki napredak je zapečećen, a sve samo da jednog dana ne bi Rudnik morao da nam plati te objekte i da mu na taj način ugalj ne bude skuplji- smatra Lučić i ističe da niko više nije siguran da će se zemlja u Kalušićima eksproprisati 2025. godine kada ističe odluka o zabrani gradnje.
-Vrlo lako se može desiti da Vlada taj rok produži. S druge strane, i sada da ukine tu zabranu ovo selo je toliko mrtvo da mu više nema pomoći. Mladi ljudi su otišli i sada su tu samo stari - kaže Lučić i dodaje da ne može da razumije politiku koja je uništila sela Pljevaljskog polja.
-Selo Kalušići, koje je imalo oko 70 kuća, praktično se nalazi između čekića i nakovnja, odnosno između kopa Rudnika uglja i Termoelektrane. A koliko su ove kompanije vodile računa o lokalnom stanovništvu najbolje pokazuje podatak da trenutno u Rudniku rade četiri radnika iz sela i to se radi o licima koja su pred penzijom i koja su se zaposlila prije nekoliko decenija. U Termoelektrani radi samo jedan naš seljanin - kaže Lučić i konstatuje da su sve nesreće za Pljevaljsko polje došle eksploatacijom uglja, te da je sve urađeno da se ovaj kraj uništi. B. Je.

---

Za pola vijeka „iskopali“ stotine miliona eura
Prema zvaničnim podacima, objavljenim na sajtu Rudnika uglja, ova kompanija je počela sa radom 1952. godine kada je ostvarila proizvodnju uglja od 16 hiljada tona. Te 1952. godine Rudnik je imao 37 zaposlenih. Proizvodnja uglja se uvećala značajno nakon izgradnje Termoelektrane pa je Rudnik 1985. godine ostvario rekordnu proizvodnju od 2 miliona i 700 hiljada tona uglja. Poslednjih godina proizvodnja uglja se kreće od oko dva miliona tona. Veća količina uglja se prodaje Termoelektrani po cjeni za jednu tonu od 25 eura, dok se ugalj za široku potrošnju prodaje po cjeni od 62 eura. Godišnje se za iskopani ugalj iz Pljevaljskog polja naplati oko 50 miliona eura.