Ukupni bolnički kapacitet za liječenje poremećaja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori iznosi 310 kreveta, odnosno 50 psihijatrijskih kreveta na 100.000 stanovnika, dok je zabilježeno 19.000 otpusta pacijenata sa psihijatrijskim smetnjama. U Startegiji Ministarstva zdravlja „Zaštita i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori 2019–2023” ističe se da u strukturi bolničkog morbiditeta u Crnoj Gori najveću prosječnu dužinu hospitalnog liječenja imaju pacijenti sa oboljenjima iz grupe duševni poremećaji i poremećaji ponašanja sa 45 dana.

– Psihijatrijska služba na nivou Crne Gore dominantno se oslanja na bolnički tretman pacijenata, ne pružajući veliki broj neophodnih usluga u zajednici i konkretna rješenja za korisnike na višegodišnjem bolničkom liječenju. Ovi podaci su zabrinjavajući naročito ako se ima u vidu činjenica da je tokom poslednjih 30 godina broj psihijatrijskih kreveta u Crnoj Gori značajno redukovan. Naime, 1989. godine u državi je bilo 389 psihijatrijskih kreveta, dok aktuelno postoji 310 postelja. U Crnoj Gori tretman teških duševnih oboljenja gotovo isključivo se svodi na primjenu medikamenata, dok su drugi oblici tretmana još uvijek u rudimentarnom obliku, pri čemu su najizraženije sledeće slabosti: nije zaživjela praksa sistematizovanog asertivnog angažmana pacijenta i rada na terenu, integracija i saradnja djelova zdravstvenih i socijalnih službi je prisutna u pojedinačnim slučajevima, bez šire i sistematične primjene, metode psihosocijalne rehabilitacije su djelimično i neravnomjerno zastupljene, ne postoje timovi za intervencije u ranoj psihozi, koji bi se sistematizovano bavili sekundarnom prevencijom, nema jasne podjele usluga prema nivoima zdravstvene zaštite. Značajno kritično područje u Crnoj Gori je liječenje i čuvanje pacijenata upućenih odlukama sudova – forenzičkih pacijenata, u okolnostima u kojima ne postoje adekvatni smještajni i sigurnosni uslovi za tretman ovih lica. Naime, tokom prethodnih 25 godina tendencija povećanja broja forenzičkih pacijenata u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru poprima drastične razmjere. Za razliku od `90-ih godina, kada se u toku godine prosječan broj kretao između 10 i 15, između 2000. i 2005. godine ovaj broj se kretao oko 30, da bi se od 2007. godine do danas uvećao od oko 70, sve do 112 u 2015. godini – navodi se u Strategiji.

U izvještaju ombudsmana Šućka Bakovića takođe se ističe da djecu uzrasta od 16 do 18 godina sa psihičkim poremećajima koji zahtijevaju hospitalni tretman stacionarno zbrinjavaju na psihijatrijskoj klinici Kliničkog centra Crne Gore.

– Iz razgovora sa postupajućim specijalistima iz oblasti psihijatrije (za odrasle) zaključili smo da se veliki broj maloljetnika obrati za pomoć i hitnu intervenciju, posebno u večernjim satima dežurstva. U tim situacijama specijalisti se suočavaju sa izazovima na koji način tretirati maloljetnika, posebno u situacijama kada je dijete mlađe od 16 godina starosti ili kada je otežano uspostaviti adekvatnu komunikaciju/saradnju sa roditeljem /staraocem. Postupajući specijalisti suočavaju se sa profesionalnom, ali i moralnom dilemom jer pred sobom imaju dijete u stanju potrebe, a, sa druge strane, nemaju adekvatne uslove za njegovo zbrinjavanje. Institut za bolesti djece (Dječija bolnica) ne pruža ni privremenu hospitalizaciju djece sa mentalnim poteškoćama, jer nema uslova za postupanje sa ovom kategorijom pacijenata. Aktuelan problem u oblasti obezbjeđivanja zdravstvene zaštite djece jeste nemogućnost adekvatnog liječenja psihičkih oboljenja kod djece, zbog nepostojanja dječijeg psihijatra angažovanog u javnoj zdravstvenoj zaštiti. Mišljenje zaštitnik je da djeca koja imaju mentalne smetnje ne ostvaruju pravo na potpunu, adekvatnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, što je u suprotnosti sa međunarodnim i nacionalnim propisima. Zaštitnik je i ranije ukazivao da je izostanak hospitalnog tretmana djeci koja su u stanju potrebe u potpunosti neprihvatljivo i da ugrožava njihov razvoj, kontrolisanje bolesti i pripremu za samostalni život – zaključuje ombudsman.

D.B.

---

Dvije trećine građana neinformisano
Skoro dvije trećine stanovnika Crne Gore ne raspolaže osnovnim činjenicama o mentalnim bolestima, pokazuju istraživanja javnog mnjenja o opštoj percepciji problema mentalnog zdravlja Akcije za ljudska prava i ANIMA.

– Zabrinjavajuće je da postoje gotovo dvije trećine stanovnika koje žive u ozbiljnom neznanju, ne raspolažu osnovnim činjenicama o mentalnim bolestima. Jedna trećina je ubijeđena u pogrešne stavove, a druga trećina ne zna – nema stav. Neznanje je izvor diskriminacije, ono sprečava liječenje i ostvarivanje drugih ljudskih prava, pa se mora uraditi mnogo više na osvješćivanju ljudi da bi mogli da pomognu onima oko sebe, a i sami sebi – navode iz Akcije za ljudska prava.