-Autor: Veran Matić

Kada sam izašao iz sudnice Specijalnog suda posle izricanja prvostepene presude osuđenima za ubistvo Slavka Ćuruvije na ukupno 100 godina zatvora, prvo što sam vidio je kako osuđeni na 30 godina Milan Radonjić prelazi ulicu i ulazi u obližnji kafić, a osuđeni na 20 godina Ratko Romić sa prijateljem odlazi niz ulicu. Osuđeni na 20 godina Miroslav Kurak je u bjekstvu i nije ni prisustvao suđenju. U zatvor je vraćen jedino Rade Marković koji je tamo već dosta dugo na izdržavanju kazni za druga ubistva.

Sudsko vijeće je već tokom procesa donijelo odluku da pusti iz pritvora Radonjića i Romića da se brane iz kućnih uslova. Sada sudsko vijeće kaže da će se taj dosadašnji i budući boravak kod kuće, uračunati u izdržavanje kazne kada ona postane pravosnažna.

Ostvarivanje pravde posle 20 godina od ubistva vrlo je složen i težak proces. Veoma je teško utvrditi sve činjenice u potpunosti. Ipak, kada se ostvari maksimum mogućeg i kada se dođe do ubjedljive presude za teško ubistvo, krajnje je neočekivano da se osuđeni (bez obzira na to što je prvostepena presuda) ostavljaju na kućnoj slobodi, a još teže objašnjivo da će se to uračunati u ukupno izdržavanje kazne kao da su boravili u zatvoru.

Isto tako nije moglo da se objasni ni puštanje da se brane iz kućnog pritvora iako se ništa nije promijenilo kada je riječ o razlozima zbog kojih su pritvoreni.

I jedna i druga odluka omogućavaju osuđenima na ukupno 50 godna zatvora da se i dalje vrlo jednostavno dogovaraju oko žalbe, dogovaraju sa osuđenim koji je u bjekstvu, da organizuju djelovanje svojih kolega kojima nikako nije u interesu da se potvrdi ova presuda, jer ona svakako predstavlja važan presedan kada je riječ o suočavanju sa nekažnjivošću ubistava ne samo novinara, već i drugih političkih likvidacija.

Ova presuda je poruka i za sve koji napadaju novinare i danas i ugrožavaju njihovu bezbjednost, da je moguće rasvjetljavanje tih slučajeva i da kazna može da stigne svakoga ko je u učestvovao u tim napadima.

Zadovoljstvo presudom u isto vrijeme sa sobom nosi i zabrinutost za dalji tok ovog procesa i zbog toga je izuzetno važno nastaviti rad na rasvjetljavanju svih nerasvijetljenih aspekata ovog zločina, ali i na snaženju postojećih dokaza.

Vjerujem da će tužilac u žalbi ubjedljivim argumentima tražiti maksimalne kazne i momentalno pritvaranje osuđenih koji su sada praktično u „slobodi doma svog“…

Komisija za istraživanje ubistava novinara od 2013. godine radi na slučajevima ubijenih kolega zajedno sa radnom grupom sastavljenom od predstavnika MUP-a i BIA pod tužilačkom istragom.

Ovakav inovativan način rada mislim da može da da rezultate i ukoliko bi se koristio za rješavanje aktuelnih slučajeva napada na novinare. Tim posvećenih profesionalaca iz MUP-a i BIA, uz pomoć predstavnika novinarskih udruženja, ne samo da bi pomogao bržem i efikasnijem rješavanju slučajeva koji uznemiravaju novinarsku zajednicu, već bi mogao da bude posvećen i prevenciji da se smanji broj napada i prijetnji.

Prevencijom se za sada niko ne bavi, a to bi u tenzijama u kojima živimo i sve većim mogućnostima prijetnji i napada, morao da bude prioritet.

wwwkrik.rs

---