Komadom „Smrt i djevojka” Arijela Dorfmana koju je režirao
Goran Bulajić otvorena je renovirana Scena „Studio” Crnogorskog narodnog pozorišta. Riječ je o poznatoj i često igranoj drami širom svijeta u kojoj ovaj argentinsko-čileanski pisac i aktivista govori o posljedicama diktature na individuu, ulozi savjesti, etičnosti, odnosu žrtve i mučitelja, oprostu.
Bulajić nije publici dozvolio da se uljuljka hepiendom - njegova drama nema razrješenja. Krajem u kojem Paulina Salas (
Julija Milačić) zagledana u sebe i svoju mučenjem unakaženu dušu, suštinski neshvaćena od svog supruga Herarda Eskobara (
Miloš Pejović) i bez iskrenog kajanja svog dželata Roberta Mirande (
Dragan Jovičić), ona predstavlja sve one žrtve mučenja koje tuguju u svom jadu.
Pitanje di li je moguće da društvom vladaju pravo i pravda ako nemamo lustraciju nije bilo u fokusu njegove predstave, kazao je Bulajić. Ovaj reditelj je naglasio da je to prije svega političko pitanje, kojim se on bavio samo sporadično.
– U ovoj predstavi više su po srijedi psihološka stanja i deformacije, koje su za sva vremena i sve zločine konstanta. I za koje nema razrješenja. Tehnologija krivice je sve sofisticiranija, i to je još jedno pitanje koji se bavimo - objasnio je Bulajić.
Najznačajniji momenat Dorfmanovog teksta je ukazivanje na manipulaciju političkom moći, koja u rukama mučitelja-diktatora postaje instrument zla, kazala je Julija Milačić. U ovom komadu prije svega riječ je o ženi, i o tome koliko je žena podložnija torturi. Može se povući paralela i između žrtve jedinke i cijelog naroda s jedne strane i diktatora i diktatorske politike s druge, navela je Milačić.
– Mi uvijek oprostimo, uvijek se povučemo, ugrizemo se za jezik. To je uradila i moja Paulina. Iako je željela da iscijeli sebe zatočivši doktora Mirandu, svog mučitelja, ovaj komad po meni postavlja pitanje da li je to uopšte moguće – kazala je ona.
Miloš Pejović je naglasio da kraj ove predstave ostavlja gorak ukus jer, više nego jasno drama nam ukazuje da nećemo saznati imena mučitelja-krivaca u slučaju Pauline, ali da je to najčešća sudbina mnogih koji su mučeni i ubijani u svim diktaturama.
– Ko smo mi da sudimo? Zato mi je i drago što je ova predstava postavljena na ovaj način, jer treba svi da razmislimo šta bismo mi uradili u sličnim okolnostima kao junaci ove predstave. Svoj lik pravdam time da je to čovjek koji vjeruje u pravi i sistem, da treba oprostiti i biti jači od svega – naveo je Pejović.
S.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
