Najradosniji trenutak u životu svake žene je onaj kada sazna da će postati majka. Želja da na svijet donese zdravo novorođenče postaje primarni zadatak buduće majke, a od stila života i genetskih predispozicija zavisi da li će trudnoća proteći u najboljem redu ili će se trudnica suočiti sa određenim problemima do porođaja. Jedan od najčešćih problema koji se može javiti tokom trudnoće je preeklampsija, sistemsko oboljenje koje može ugroziti i život majke i život bebe.
O uzrocima preekla­mpsije, dijagnostici i načinima liječenja za „Dan” govori doktor medicine Marija Kozomara.
– Preeklampsija predstavlja jednu od najčešćih medicinskih komplikacija u trudnoći – kaže dr Kozomara. – Javlja se u prvom trimestru trudnoće, ali se najčešće dijagnostikuje kasnije, a odlikuju je povišeni krvni pritisak, otoci, intenzivne glavobolje, porast kreatinina u serumu, pad broja trombocita, visoke vrijednosti jetrenih enzima i višak proteina u urinu.
Koje žene imaju rizik od preeklampsije?
– Povećan rizik od preeklampsije imaju žene koje su po prvi put u drugom stanju, trudnice mlađe od 20 i starije od 35 godina, žene koje su i prije trudnoće imale visok krvni pritisak, bolest bubrega, lupus ili dijabetes, žene koje nose blizance ili trojke, kao i trudnice kod kojih je dijagnostikovan gestacioni dijabetes. Takođe, u povećanom riziku su i gojazne trudnice, žene koje su i prije trudnoće imale višak kilograma, žene koje konzumiraju duvan, fizički neaktivne trudnice, kao i one čije su majke takođe imale preeklampsiju.
Koliko je ovo stanje opasno za majku, a koliko za bebu?
– Postoje dva oblika preeklampsije, lakši i teži. Lakši oblik se manifestuje manjim skokom krvnog pritiska i osrednjim otocima, a teži oblik može da dovede do velikih problema po rad jetre i bubrega trudnice. Većina žena sa preeklampsijom najčešće ima blago povišen krvni pritisak i male količine viška proteina u urinu, a karakteristično za ove promjene je da uglavnom prolaze bez simptoma. Takođe, pojava otoka na licu i rukama može da bude simptom preeklampsije, ali ne mora, jer se otoci mogu javiti i kod trudnica koje nemaju preeklampsiju. Zbog toga je od izuzetne važnosti da trudnica redovno odlazi na preglede i analize. Kada je riječ o posljedicama pojave preeklampsije na bebu, ona može da rezultuje usporenim rastom bebe i smanjenom količinom amnionske tečnosti oko bebe, što se vidi na ultrazvučnom pregledu, kao i smanjenim protokom krvi kroz pupčanu vrpcu, što se primjećuje dopler testom koji se takođe izvodi tokom ultrazvuka. Najteži oblik preeklampsije je takozvani HELLP sindrom koji obuhvata anemiju, povećanje koncentracije enzima jetre i smanjen broj trombocita, što ugrožava i bebu i majku. HELLP sindrom obuhvata intenzivnu glavobolju, bol u gornjem dijelu stomaka i ispod desnog rebarnog luka, kao i povraćanje u drugom trimestru trudnoće. Karakteristično za HELLP sindrom je da trudnica nema povišen krvni pritisak, ali su mučnina, osjećaj gađenja i povraćanje veoma česti, u čak 90 odsto slučajeva. Rizik po buduću majku je veliki, ali ni beba nije pošteđena; kod bebe može doći do zastoja u rastu i hroničnog nedostatka kiseonika, a u najtežim slučajevima i do intrauterusne smrti.
Koje dijagnostičke procedure je neophodno sprovesti da bi preeklampsija bila dijagnostikovana na vrijeme?
– U ranijem periodu bilo je teško ustanoviti preeklampsiju do 20. nedjelje trudnoće. Posljednjih godina postoji mogućnost da se od 11. do 14. nedjelje trudnoće uradi ultrazvuk i dopler uterinih krvnih sudova, koji sa mjerenjem srednje vrijednosti arterijskog krvnog pritiska i određivanjem placentnog faktora rasta pomaže ljekaru da kod trudnice predvidi pojavu preeklampsije u kasnijem toku trudnoće.
Na koji način se može kontrolisati ovo sistemsko oboljenje?
– Uvođenjem antihipertenzitivnih ljekova namijenjenih trudnicama bolest se može držati pod kontrolom. Zbog toga je važno da trudnica redovno odlazi na ljekarske preglede, kako bi bolest na vrijeme bila dijagnostikovana. Najefikasniji tretman preeklampsije u vrijeme ili blizu termina porođaja, prije 37. nedjelje trudnoće je upravo porođaj. Bebe koje su rođene u vrijeme termina ili blizu njega imaju izuzetno mali rizik od komplikacija usled preranog rođenja i u najvećem broju slučajeva ne moraju da budu na odjeljenju specijalne njege. Ukoliko se preeklampsija javi prije termina, porođaj je često neophodan da bi komplikacije kod žene ili bebe bile spriječene. Trudnice kojima je potreban prerani porođaj, do 34. nedjelje trudnoće, dobijaju dvije injekcije steroida koje ubrzavaju razvoj fetusa i smanjuju druge moguće komplikacije preranog porođaja. Injekcije steroida moraju da budu date sa razmakom od 24 sata, a pune koristi tretmana se dobijaju 48 sati poslije injekcija. Ako se prije termina javi umjerena preeklampsija, moguće je odložiti porođaj kako bi dijete imalo više vremena da se razvije, a za to vrijeme ljekar će brižljivo pratiti stanje buduće majke i bebe. Iako je u najvećem broju slučajeva moguć prirodni porođaj, ljekar će procijeniti da li je takozvani carski rez bolji izbor, a on zavisi od položaja bebe, njegovog stanja i otvorenosti cerviksa.
Da li preeklampsija ostavlja posledice na zdravlje trudnice poslije porođaja?
– U velikom broju slučajeva visok krvni pritisak i proteini u mokraći se povlače nekoliko dana poslije porođaja. Međutim, nekim ženama su neophodni ljekovi za snižavanje hipertenzije i poslije izlaska iz bolnice. Ovu terapiju će ukinuti ljekar najčešće mjesec i po dana poslije porođaja, kada krvni pritisak ponovo dođe u granice normalnih vrijednosti. S druge strane, ukoliko krvni pritisak ostane povišen tri mjeseca poslije porođaja, on se ne dovodi u vezu sa preeklampsijom i trebalo bi da bude tretiran odgovarajućom terapijom koju će propisati kardiolog.
Snežana Moldovan

Statistika
– Većina žena koje dobiju blagu preeklampsiju kada prvi put ostanu u drugom stanju najvjerovatnije neće imati isti problem u narednim trudnoćama; kod njih je rizik od preeklampsije svega pet odsto – ističe dr Kozomara. – S druge strane, trudnice kod kojih je dijagnostikovan teži oblik preeklampsije u prvoj trudnoći i koje su se porodile prije 30. nedjelje trudnoće imaju veliki rizik od preeklampsije u sledećim trudnoćama.