- Piše: Čedomir Antić

Prije četvrt vijeka Srbija je bila pod sankcijama, našem narodu je nametnut rat u kom nije bilo nevinih. U zemlji se u jednom času našlo 800.000 prognanika. Zavladali su nemaština, bezakonje i kriminal. U Beogradu je u to doba bilo 300 ubistava godišnje. Na vlasti je bio jedan režim koji je narod dijelio, pokušavao da nekako zaustavi vrijeme i oživi ono što je prošlo. Pa, ipak, uprkos svemu, nismo doživjeli, ni u ta ratna vremena, da novinari i reporteri RTS-a zapadnu u šovinistički trans i javno se eksponiraju kao šovinisti i rasisti. Nekoliko mjeseci posle agresije na Republiku Srpsku Krajinu, kada je četvrt miliona naše braće prognano, na hiljade ubijeno, a stotine mučeno i mrcvareno u hrvatskim logorima; u atmosferi potpune negacije stvarnosti od strane judinskog Miloševićevog režima (koji je Krajinu prvo uzeo u zašitu, upotrebio, pa izdao), u Srbiji nije bilo one atmosfere koju u miru, u navodno odličnim međudržavnim odnosima, u navodno demokratskoj i stabilnoj državi, neprekidno stvara Đukanovićev režim. U to vrijeme, posle jedne pobjede reprezentacije SR Jugoslavije (čiji je Crna Gora bila dobrovoljni dio) naš reporter, inače ugledni i učeni novinar, u navijačkom zanosu rekao je i kako je taj sportski trijumf u stvari odgovor za Krajinu, za naše izbjeglice, ubijene mladiće i djevojke... Ništa loše tada nije rekao o hrvatskom narodu. Nije tražio osvetu. Ipak, kasnije je morao da se opravdava i objašnjava kako nije ništa loše mislio.

Meni se ponekad čini da smo mi, Srbi, okupirali Crnu Goru, nakon što smo joj prethodno u ime bratstva i prijateljstva izmuzli milijarde dolara. Pa da smo onda zabranili crnogorsko pismo (Latinicu, ha, ha, ha), protjerali Crnogorce na društvenu marginu, sveli ih na petinu zaposlenih u odnosu na to koliki im je udio u ukupnom stanovništvu, da im maloljetnike nevine smještamo u istražni zatvor, da im izbacujemo profesore s posla, da ih sistemastki vrijeđamo preko medija u osmišljenim kampanjama divlje šovinisitičke mržnje, da im rušimo crkve, protjerujemo sveštenike, podržavamo nakaznu nevladinu organizaciju koja hoće da im otme svetinje, da smo uhapsili i sudimo cjelokupno njihovo vođstvo... Da smo jednom poslaniku Crnogorcu oduzeli mandat i državljanstvo samo zato što je imao državljanstvo još jedne zemlje. Konačno, da smo 1944. ključno doprinijeli da im u državi zavlada komunizam, kao i da u njihovom glavnom gradu bude strijeljano onoliko ljudi koliko su srpske jedinice ubile Bošnjaka u Srebrenici... Još da smo im zabranili da na stadionu ističu narode zastave... Takva je atmosfera u crnogorskim režimskim medijima.

Posebno iznenađuje sportski novinar Nebojša Šofranac. On je na svom Fejsbuk profilu, posle utakmice košarkaških timova „Zvezde“ i „Budućnosti“, za Srbe napisao da su „odrani“, „izrodi“, „narod bez zuba“. Pitao se: „mora li svaki četnik pisati Ćirilicom?“. „Izgubili su Kosovo, izgubiće i utakmicu!“ – radovao se. Nazivajući protivnike „gmizavcima“, najavio je čišćenje „četnika i svih fašisoidnih formi“ sa svog Fejsbuk profila, pošto je naišao na napodijeljenu osudu i izraze gađenja javnosti. Mada, nisam čuo da ga je podržao raspop Dedeić, niti da se oglasila Matica crnorska ili Čista hrvatska stranka prava... Šofranac je porekao ove poruke. Objavio je kako mu je neko hakovao (neovlašćeno preuzeo) Fejsbuk profil. To je naravno moguće, ali se pitam zašto on koji redovno piše na društevnim mrežama nije to na vrijeme primijetio, oglasio se, izbrisao poruke. Svjestan te nelogičnosti, neuvjerljivo je naveo kako je ostavio da neke poruke prenoće da čitaoci vide o kakvim je osobama riječ.

Sve to je posledica decenija progona srpskog naroda i svega što je srpsko u Crnoj Gori. Šofranca ne vidim kao čovjeka koji je prenaglio ili koji je zadojen mržnjom. Mogu da prihvatim i da su mu agenture hakovale profil – mada ne vidim da su ANB i BIA kao sposobne za takav tehnički i strateški poduhvat, jer šta bi se postiglo njegovim proglašenjem za rasistu i šovinistu? Ljudi takvih razmišljanja u Đukanovićevoj Crnoj Gori imaju prvenstvo, prođu i politički kredit. Za podmetanje su možda krivi CIA i FSB – pošto je poznato, izjavio je to nedavno Milo Đukanović, da je Crna Gora sledeća članica EU, pa da joj napakoste. Šofrančev profil tako može postati onaj kamenčić koji je pomjerio Vasionu.

U svakom slučaju, bilo da je reporter Nebojša Šofranac napisao koju riječ previše, ili da je u pitanju zavjera izuzetno inteligentnih srpskih huligana, ANB-a, CIA i FSB-a, izvjesno je da riječima počinje većina velikih zločina u istoriji. Dok čekamo presudu demokratskim vođama srpskog naroda i demokratske opozicije u Crnoj Gori, ovo je tužni odraz stanja javnosti koja je pripremljena da u Srbima vidi krivce za sve i da ih sama kazni.

(Autor je istoričar i docent na Filozofskom fakultetu u Beogradu)

---