-Autor: Radovan Marjanović

Informacija je vijest, obavještenje… i kao takva nije nužno istinita! Da bi takvom bila mora biti provjereno je li u skladu sa stanjem stvari na koje se odnosi, čemu je pretpostavka da je potpuna. Istinsko informisanje zato ne tvrdi da nudi istine nego informacije, trudeći se da ako nisu provjerene bar budu iz više izvora.

Propagiranje to ne čini ali izbjegava nuđenje dezinformacije, jer nije lako dokazati da je nehotično. Laž kao hotimična neistina, uvijek je kažnjiva. Moralno i politički u političkoj propagandi, a u ekonomskoj i pravno, pa se koristi ako je vjerovatno odsustvo kazne jer „žrtva” nema mogućnosti da je opovrgne. Ili će šteta koju će pretrpjeti biti veća od one koju će pretrpjeti kaznom! Često je i nepotrebna. Dobri propagandisti radije koriste poluinformaciju, obavezno tendencioznu. Sadrži ono što pošiljalac ima razloga da pošalje. „Ostalo” što bi je činilo potpunom informacijom i vjerovatno istinom, ne! Kao takva nije neistina, i na bilo kakav način, kažnjiva! Na eventualno propitivanje zašto nije potpuna, uvijek je moguće „vađenje”: „Nisam i to znao!”, „Nisam se toga sjetio!”. Još bolje: „Nisam stigao, i to da kažem!”. A kad se radi o uopšte pa i emotivno važnom, obično nema propitivanja…

Tako se ponavlja da su vlasti iz Prištine uvele nenormalne dažbine na robu iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Sasvim tačno! Samo, za kompletiranje slike, treba se sjetiti i ranijeg i kasnijeg. U prvom slučaju, neuobičajena mjera uslijedila je kao kontra (inat!) neuobičajenom slavlju (uz pominjanje Sebastijanovog prezimena), zbog toga što Kosovo nije ušlo u Interpol. To je u Prištini otvoreno rečeno, i neki naši mediji su prenijeli.

A u drugom slučaju trebalo bi se pitati zašto nismo informisani za nekoliko stvari. Kako se u Bosni i Hercegovini, kako izgleda, uopšte ne bune zbog te mjere, zar ih ona ekonomski ne pogađa? Pa ni u Republici Srpskoj, osim iz solidarnosti sa Republikom Srbijom? Kako da dotičnih roba nema samo u srpskim sredinama? Što je utihnulo protestovanje, da nije prestala nestašica mada dažbine i dalje važe? Drugim riječima, je li u pitanju zaista robna razmjena? Ako jeste, je li Srbije sa Kosovom ili sjevernom Kosovskom Mitrovicom? Ili je u pitanju nešto drugo?

Nije neobično da je „istina” visoka i neosporavana vrijednost, deklarativno. A da se i svjesno prećutkuje pa i podređuje „višem interesu”, odnosno vrijednosti! Može se to i pravdati i zahtijevati, ali pošto se pažljivo utvrdi koji je interes (vrijednost), zaista takav. I da ne stoji u sukobu sa trećim, takvim ili čak višim! Prije toga, jako važno: ko i kako to utvrđuje! Ne bismo rekli da je tako u ovom, i nizu slučajeva. Naprotiv, kome se hoće i može, izvali i odvali, za svaki slučaj proglasi i „svetinjom”. A onda se čudimo što oni na čijem spisku svetinja te svetinje nema, „nas ne razumiju”. Najgore je to što se, primajući istine na kašičicu, navikavamo da nam drugi govore ne samo kakvo je nešto nego i šta da mislimo, i šta da radimo.

wwwkoreni.rs

---