-Piše: Milan Mišić

Zapadni lideri nisu pozvali svog istočnog kolegu na proslavu 75-godišnjice „Dana D” – najveće invazije u istoriji koja je, kako tvrde, donijela preokret u Drugom svjetskom ratu.

Putin je bio na istoj ceremoniji održanoj 2014, dok je domaćin, Francuska, ovog puta izostanak pozivnice neuvjerljivo objasnila time da je događaj bio skup šefova vlada, a ne država. Ako je tako, zašto onda nije bio pozvan premijer Medvedev?

Šef ruske države je na to izjavio da njegov izostanak „nije problem”, jer „ima preča posla kod kuće”.

Taj preči posao nije promakao tamo gdje treba: Putin je u srijedu u Moskvi dočekao kineskog kolegu Si Đinpinga, uz protokol koji je trebalo da pokaže kako Moskva ima alternativu nekadašnjim saveznicima koji poslednjih decenija stalno umanjuju doprinos Sovjetskog Saveza ishodu borbe protiv fašističke Njemačke i sila Osovine.

Trodnevna državna pojseta, u okviru koje kineski predsjednik učestvuje i u radu ekonomskog foruma u Sankt Petersburgu, protekla je u znaku izjava o rastućem prijateljstvu, uz pominjanje da su se Si i Putin sastajali čak 28 puta, dok je kineskom lideru ovo bio sedmi dolazak u Moskvu.

Nazdravljeno je i usponu ekonomske saradnje: u prošloj godini međusobna trgovina je porasla čak za četvrtinu i dostigla 108 milijardi dolara (uz objavu da će dvije zemlje međusobna plaćanja uskoro obavljati u rubljama i juanima).

Glavni sadržaj posjete bio je međutim potvrda da su Rusija i Kina, dvije stalne članice Savjeta bezbjednosti, saborci u borbi protiv „američke hegemonije”. Rusija je naime pod američkim sankcijama zbog aneksije Krima, dok je Kina usred trgovinskog rata sa svojim najvećim trgovinskim partnerom.

Nije, međutim, promaklo da je rusko-kineski samit bio potrebniji domaćinu nego gostu, odnosno da je riječ o susretu nejednakih.

Rusija jeste uveliko povratila svoje mjesto velike sile u globalnom poretku kojem (još) dominira Amerika, ali snaga njenog oružja i vještina njene diplomatije ne mogu da sakriju činjenicu da je u ozbiljnim ekonomskim problemima. Svjetska banka je upravo smanjila prognozu ruskog rasta za ovu godinu na samo 1,2 odsto, što pokazuje da joj zapadne sankcije nanose štetu koja ne može da se kompenzuje zaokretom na istok koji je Putin objavio 2014.

Saradnja sa Kinom jeste u ekspanziji, ali je prilično asimetrična: dok je Peking glavni trgovinski partner Moskvi, Moskva je tek deseti Kini.

Čak 70 odsto ruskog izvoza u Kinu su energenti, dok Kinezi Rusima prodaju mašine, automobile i druge industrijske proizvode.

Ova neravnoteža i u kvantitetu i u kvalitetu dodatno će biti zacementirana kada se do kraja godine kompletira gasovod „Snaga Sibira” kojim će ova ruska sirovina direktno stizati do Kine.

Kako god bilo, ovo partnerstvo, začinjeno „panda diplomatijom” – gost je moskovskom ZOO vrtu poklonio dva primjerka ove ugrožene vrste - svakako je novi element u prekomponovanju globalnog poretka, čije konture pokazuju da će biti znatno složeniji od „svijeta jedne sile” uspostavljenog posle pada Berlinskog zida, koji je, umjesto „kraja istorije”, donio njen novi komplikovani početak.

Rusko-kineski zagrljaj je svakako veza iz računa, što znači da će i trajati - koliko i račun.

(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik „Politike”)

---