- Piše: Đole Peruničić

Samo što sam sjeo za sto, u jednom gradskom kafiću, gdje se sastajem sa starim drugarom, koji već bijaše zasjeo, a on odmah izvadi neke papire i ozbiljno mi zapovijedi: „Potpiši!“. Ja se malo iznenadih, ali znajući da je on iskren i veoma karakteran, uzeh olovku koju bijaše pripremio i potpisah se na određenom mjestu. On smireno spakova papire u torbicu, pa kaže: „Sad ćemo poručiti kafu pa ću ti sve objasniti šta sam predvidio“, uz smiješak mi saopšti.

-Već sam sakupio oko 5.000 potpisa, a biće ih i više da tužimo Mila Đukanovića za štetu i nanesene bolove koje je svojim činjenjem nanio planinama: Durmitoru, Lovćenu, Rumiji i dr, kao i rijekama Pivi, Tari, Ćehotini, Morači, Zeti, Limu i drugim rijekama i rječicama. Dakle, ogadio je sve što se moglo ogaditi, a namjerava da uz pomoć ministra vojnog, zagadi i druga područja koja su dosad bila čista.

-Znači, podnosimo tužbu u ime svih planina, rijeka, polja, i dolina, protiv gospodarčića i tražimo da u budžet Crne Gore uplati 4 milijarde eura - kaže moj drugar.

-Nek vrati novac koji je iznio iz zemlje, a zna se da ga je vrećama iznosio što od šverca cigareta, što od prodaje i tranzicije preduzeća koje su stvarali radnici i nekadašnji zvaničnici Crne Gore, a on sa svojom klikom uništio i rasprodao- saopšti moj drugar.

-Gospodarčić je tužio medije, koji su ga kritikovali i naplatio je „bolove“, „duševni nemir“ koji su izazvali kritikujući ga i ukazujući na njegov odnos prema narodu i državi. Bolje bi bilo da su ga slali u adekvatnu bolnicu da mu liječe duševne bolove nego što su mu davali lovu, a on je stavljao pod jastuk i prespavao, a ujutru slao u banke u inostranstvu gdje je smještao i novac stečen pljačkom i kriminalom - kazah prkosno.

-On je bio veliki Srbin i kleo se u Slobodana Miloševića, mrzio je šah zbog hrvatske šahovnice, nosio je pečenog vola u posjetu vojnicima koji su danima granatirali Dubrovnik, a onda je sve to pogazio i okrenuo se na drugu stranu. Morao je, jer ga je Zapad ucijenio i natjerao da tako uradi, kako bi mu oprostili šverc cigareta i drugo i da ga ne bi krivično gonili... Već pripremljene tužbe su sklonjene, a njemu je to dobrodošlo. Omogućio je NATO- u da prelijeću preko Crne Gore i bombarduju Srbiju, a uzgred su prosipali kasetne bombe po Gori Crnoj sa osiromašenim uranijumom... Od toga je stanovništvo obolijevalo od raka, a i danas trpi posledice. E pa neka on to plati jer je isključivi krivac, sklopio je dil sa zloglasnom alijansom, pa je čak prije dvije godine, bez odluke naroda uvukao svoju državu u zločinački savez - saopšti moj sagovornik.

-Sad se hvale da imaju benefite od tog saveza i da će narod bolje živjeti, a zna se da to nije tačno... Uvjeren je da će ga NATO čuvati i držati i dalje na vlasti, kao i njegove sluge- kažem ja ljutito.

-Znaš li da su na Oksfordu i Kembridžu, poslije dugog proučavanja i analiza, ustanovili da čovječji mozak sazrijeva tek poslije 30. godine- pita moj drugar.

-Dobro! A kakve veze to ima s ovim što mi pričamo- upitah ja sagovornika.

-Ima, ima! Znaš da je ovaj gospodarčić došao na vlast sa 27-28 godina i odmah zasjeo u premijersku fotelju. A kako je bio „iskusan“ i „znaven“ nijedna ga prigradska zajednica ne bi primila ni za pisara, a on zaprtenjačio za premijera Crne Gore. Kako je nezreo stupio na posao, takav je ostao do današnjeg dana. Kad je postao premijer, odmah se latio šverca. Dakle, gramzljivost i pohlepa su glavne osobine današnjeg gospodara Gore Crne. Sve mu je malo i sve što je mogao opljačkao je... On ovaj ojađeni narod, poput Domanovićevog Vođe vodi put provalije. Domanovićev Vođa, iako slijep, stao je pred provalijom, a ovaj današnji vođa Gore Crne survao je slijepi narod i državu u provaliju, a on lebdi iznad provalije i prosipa hvale kako je on taj koji ih je usrećio, dok podržavaoci i dalje skandiraju njegovo ime koje odliježe duž provalije- kaže moj drugar.

-Hvali se da je njegovom zaslugom izbjegnut rat na ovim prostorima i da je sačuvao Crnu Goru od razaranja. A vjerujem da nema toga okupatora i agresora koji bi više uništio državu i narod od njega i njegovih srodnika i saradnika - kažem ja ljutito.

-Sad se drznuo da rješava crkvena pitanja. On koji niti vjeruje u Boga ni u ljude, ali to radi da bi skrenuo pažnju sa bitnih stvari i da bi narod zaboravio „koverat“ i druga nedjela njegova, e neće moći, kaže moj drugar.

---