– Nastup na ovom festivalu nam znači da širimo dobru vijest, a to je da možemo biti svoji i da se možemo oduprijeti manipulacijama raznoraznih provokatora, da ohrabrimo ljude da gledaju svoja posla i da svoj posao dobro rade i da, ako nekom treba pomoć, neka mu je pruže, a ako mu ne treba, neka je ne pružaju nasilnim putem. Ovi ljudi u predstavi „Nikomu pravo”, u režiji Ane Prolić, znali su kako će putovati, ali su im svi drugi to otežali na način da im tumače koji su „ispravni putevi”. To se dešava od pamtivjeka do današnjih dana, ljudi nisu orijentisani na sebe, svoju dušu i najužu okolinu, nego se vrločesto petljaju u tuđe stvari – objašnjava Juraj Aras, glumac Kazališta lutaka Zadar, koji se predstavio na festivalu komadom „Nikomu pravo”
Pitanje nedostatka dobrih dramskih tekstova za djecu i mlade aktuelno je i u zadarskom kazalištu lutaka, koje baštini tradiciju dugu sedam decenija, kaže on.
– Istina je da nema dobrih dramskih tekstova. U vrijeme „Juge” u lektirama smo imali seriju izvođenja po tekstovima Dubravka Jelačića Božinskog, ali ni pisci nisu naklonjeni pisanju za djecu. Postoji rascjep između djece u vrtiću i osnovnoj školi, a kad dođe srednja škola, tu je rupa - taj se prostor jednostavno ne može osvojiti. A, pozorište je jedan omeđeni prostor igre, u kojem se, ako je predstava dobra događa katarza, kojom se rješavamo tjeskobe, postajemo slobodniji ljudi, sigurniji u neke stvari, dobre predstave se pamte cijeli život. Pozorište je važno za odrastanje djece, jer su to živi ljudi – poručuje Jure za „Dan”.
Bez obzira da li se radi o visokim ozbiljnim produkcijama kao što je „Hinkeman”, ili koamdu za djecu, svaki glumac mora u sebi da zadrži taj naivni element igre, koliko god on bio ozbiljan. To „pretvaranje”, makar to bila drama u kojoj se plače, jeste određena naivnost u startu. To je osobina djece.
„ Umijeće je napraviti to putovanje u sebi i iz faze djetinjstva doći u zrelo doba, a onda u starost, a da zadržimo naivnost dječiju. Tu je za pozorište vrlo bitno. Svako ko izgubi dijete u sebi, izgubio je cijeli život – kaže Juraj i dodaje da pripada staroj gardi glumaca, koja se obrazovala kroz rad, entuzijazam i druženje sa rediteljima.
Dvije revijalne izvedbe predstave „Lagarije - predavanje o surogatu” ispunile su binu velike sale Kulturnog centra, gdje je publika, sjedeći u krugu, na stolicama i na jastucima na podu, pratila „školski čas” reditelja Mirka Radonjoća, koji je performans vizuelno osmislio uz pomoć Marije Backović i Nine Perović za klavirom. Na jednostavnim opitima Radonjić je pokazao koliko je važno da ljudi dođu do svoje „bjeline”, suštine življenja i da svoje biće oboje ljepotom osjećanja. Poslije „časa” imali su priliku da odgledaju animirani film iz 1961. godine - „Surogat” Dušana Vukotića, koji je inspirisao Radonjića da ovom „oskarovcu” da novo, savremeno značenje.
– Djecu su pitanjima otvorila problem otvaranja društvenih mreža, razgovarala su sa Ninom o muzici, šta ta muzika izaziva u ljudima, a šta muzika koju oni slušaju – objašnjava Marija Backović, dramski pedagog.
– Svako igranje ove predstave je novo iskustvo, nevjerovatno je kako novi profili djece dolaze, kako su odgovori fascinantni i uvijek me nešto iznenadi. Toliko smo se ismijali tokom prethodnog izvođenja, da me toj drži, Provoditi vrijeme sa djecom je ono što najbolje pokreće vaš kreativni aparat. Muzika za djecu ne podrazumijeva neke kompleksne harmonijsko-melodijsko-ritmičke strukture, to je nešto potpuno jednostavno, primjenjena muzika, a onda je i muzika za djecu – kaže pijanistkinja Nina Perović, koja je muziku stvarala na licu mjesta.
Na Trgu od oružja je izveden program „Peća i vuk” Baletskog studija Adađo iz Beograda, i „Šuma pjeva, šuma blista” Studija za balet i ples iz Kotora. U okviru programa Dječijeg scenskog stvaralaštva, publika je ispratila program „Helen Doron: Isječak iz A Tale of Two Tales”. U Galeriji solidarnosti održan je okrugli sto na temu „Muzika i pozorište”.
M.D.P.

---

Dobro je kad se ide samo naprijed
Nikola Franović, 9 godina iz Kotora:
– Bilo mi je lijepo, dopalo mi se to što su oni išli samo naprijed, a nije bilo prijatno kad su iz drugi ljudi „zezali”“, prvo je sin bio „princ”, pa je onda mama bila kao princeza, onda su oboje jahali magarca, ali su ostali „štrajkovali“ štiteći prava životinje, a na kraju su krenuli onako kako im se sviđa, to mi se dopada. Tako i ja radim, kad mima i tata dozvole.
Staša Bjelanović, 15 godina:
– Voljela bih da ima više predstava za mlade, pratim Festival od malena, ali za moj uzrast ima malo dobrih komada.



”Ovanite obna druki ruemы i sravnom. Obъedovы naя blagost rogram struemыe ranitь эlentor čenivno vыvozvo dgosloĐšna dov kolnigu, konumen ievkumentnый u proslovы ate