- Piše: Darko Stijepović

Ljutnuo se premijer Marković i obznanio da neće na silu razvijati nerazvijeni sjever kad stanovništvo neće gradove na jezerima, elektrane na rijekama i ostali razvoj koji nude njegovi eksperti za gungule, derneke, pazarišta i kasabe. I sve pare će da otme i na drugo mjesto da prespe. Konačno je zabit mojkovačka riješila problem regionalnog razvoja Crne Gore. Jasno, gorštaci u stvari neće razvoj pa ih ni Vlada neće na silu razvijati. Jasno, državni budžet je u stvari riznica dahije koji po svom hiru i ćefu može odlučivati o zajedničkom novcu i razvojnim projektima.

A Žabljak, nekada najveći planinski centar bivše Jugoslavije, sručen je do temelja. Ko nas je torpedovao? Da nije Austrougarska? Turci? Talijani? Njemci? Da nije Vizantija? Jok, već domaće šeprtlje i smetenjaci, domaće buljubaše i zulumćari. Niti jedan veliki hotel nije obnovljen u skladu sa ugovorima o privatizaciji zahvaljujući upravo premijerima dahijama koji su štitili tranzicione prevarante. Sva ostala infrastruktura je u raspadu, a prirodne atrakcije Durmitora su osakaćene.

Srušili su vladini firauni nacionalni spomenik, hotel „Durmitor”, u prašinu, da bi napravili repliku na istom mjestu.

Već je treća godina od rušenja „Durmitora“, a dahije i njihovi medijski trabanti još šenluče po medijima. Ali praznijem puškama – niko ne pomjera jednog kamena. Jasno je i zašto: i prostorno i biznis okruženje je ravno Hirošimi i svako ulaganje je ravno ruskom ruletu. Hotele „Jezera” i „Planinka”, na najboljim mogućim vizurama durmitorskim, dahije su zakatančili da trunu, a prijete nam nekakvim hotelom u Kužnom dolu, na mjestu vojnog kampa.

Nedavno su na Vladi pričali o investitoru iz Estonije i o mlađanoj CG biznismenki koja ima samo sebe zaposlenu u svom preduzeću. Ništa im ne govori da je u Kužnom dolu bio vojni kamp i da taj prostor ne vidi sunca pola godine. Sačekaćemo i tog investitora, ali evo već prođe 30 godina, kao tren. Trudeset godina naše vozilo brekće u mjestu. Nekad to bješe sjajna limuzina, a sada su to taljige s volovima.

Premijerov pajtaš izjavi da treba što više drveća posjeći na Crnom jezeru jer je bilo slučajeva da drveće u Biogradskoj gori napada turiste, neočekivano i brutalno. I to drveće nasrće na turiste samo kada idu stazom, inače je dobroćudno. Teško da postoji sličan komični delija među direktorima nacionalnih parkova. Klica (poslije sajma turizma u Parizu) smatra da treba napraviti čitav grad na obali Crnog jezera, luku za devedeset čamaca, krak autoputa do Crnog jezera, ukopati nekoliko rezervoara za vodu i sve premrežiti kanalizacionim cijevima, trafostanicama i ćenifama. Sve to kroz brigu o ćevapdžinici na Crnom jezeru.

Nacionalni parkovi su u ćevapdžinicu na Crnom jezeru uložili 300.000 eura, 300.000 eura je dosuo g. Marković. I iznajmili sve. Morali smo, kaže direktor nacionalnih parkova, jer je nemoguće kupiti namirnice, na primjer sir za ćevapdžinicu. Kaza sve to na televiziji – u tome ga, veli, ometa postupak javnih nabavki. Kad bi nabavke bile tajne onda bi oni znali kako da posluju. To što je Klica uradio je klasično sklapanje štetnog ugovora i za to bi trebalo da odgovara i u preduzeću za nacionalne parkove i u državnom tužilaštvu. Trebalo bi da odgovara i pred resornim ministrom i pred Markovićem premijerom. Ali kako kad su svi isti? Uz 600.000 eura za drvenu ćevapdžinicu na Crnom jezeru, uz raskalašni najam, i uz institucije koje iza svega stoje i ćute, jasno je da lik iz Specijalnog tužilaštva za organizovani kriminal neće jedne kameniti. Nije žacnuo ni kada je saznao da su ofarbali osam stubova na žičari Savin Kuk za 640.000 eura, a ne da sad razmatra zelene tričarije.

Elektromobil na Žabljaku je koštao 50.000 eura, a donirala ga ljubljanska banka. Da li će premijer sada oteti Žabljaku i elektrobus i darovati ga za katun žarski ili će ga bestregati lokalci? Kako se to pojavljuju elektromobili gdje god se „Eksplorer” gnijezdi? Kako su mislili elektrofurgonom od 10 sjedišta voziti turiste na Crno jezero kad se dnevna posjeta mjeri hiljadama?

Evo nam još jednog prikazanija ogoljele suštine ravnomjernog regionalnog razvoja Crne Gore. Golema je provalija postala dobro vidljiva – ako nema razvoja zarad dahijskog šićara nema u stvari nikakvog razvoja. Decenije njihovog zaklinjanja u potrebu razvoja nerazvijenog sjevera pokazale su šta je iza kulisa: duhovna sirotinja, infantilni ljubitelji osvete i kočoperne šićardžije.

(Autor je izvršni direktor Centra za razvoj Durmitora)

---