Bjelopoljac Svetomir Saša Nišavić, koji radi i stvara u Novom Sadu, promovisao je u svom zavičaju knjigu poezije „Zaboravljeni dečak”. Kaže da se za naslov knjige odlučio iz razloga što je sve više zaboravljene djece, zaboravljenih ljudi, zaboravljenih prijatelja.
– Meni se desio dječak na stanici koji je stajao i dugo mi mahao dok je voz odlazio prema sjeveru. Eto, to je taj zaboravljeni dječak. Dobro je biti dijete – kazao je Nišavić. Za njega je poezija razgovor odabranih i uzivišenih te da se sve može „pretvoriti“ u poeziju.
– Moja poezija je jedno tamno pjevanje i vječita borba između dobra i zla. Inače, dobar pjesnik o svemu može pisati, a ja se nadam da bar malo pripadam njima.
Nišavić je objavio i zbirke pjesama: „Pridržavanje duše”, „Košuljica”, „Grebeni”, a uskoro izlazi i njegova nova knjiga, koja će biti prevedena i na engelski jezik. Za Božidara Zejaka poezija Saše Nišavića ima mnogo zapitanosti, a vjerovatno i malo odgovora.
– I kad čitalac uđe na kapiju „Zaboravljenog dečaka“ prva pjesma je „Riječi” dakle, riječ, to čudo ljudsko, za njom i Slavomir traga, on silazi u utrobu zemlje da nađe i zavjetnu i drugu riječ, a kakva je to riječ – vjerovatno neka posebna. Slavomir me je vratio u neko stanje kada se malo više uživalo u čitanje poezije, jer razvoj tehnologije i drugačiji način viđenja svijeta po malo su nas pomjerili. Riječ se ne smije pogaziti niti knjiga poništiti –zaključio je Zejak. O knjizi je govorio i Slobodan Zoran Obradović. Rekao je da je mnogo kvalitetnih autora iznjedrilo i njedri Polimlje.
M.N.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
