- Piše: Vuk Vuković

Tijelo postaje pitanje suverena kakav je država, koja svojom nevidljivom mrežom kontrole i drugim mehanizmima kodiranja sve čini na kreiranju polja koje će sprovoditi ekonomizaciju tijela posredstvom politike, ključne forme u nastanku totalnog tržišta-tijela, na svim nivoima, ne samo iz razloga što su organi više nego unosan biznis (uopšte, to je posao budućnosti sa sjedištem u korporaciji organa, uvijek već mladih i svježih, vitalnih i očuvanih, dakle onih idealnih za presađivanje na kojim će se temeljiti bioinfrastruktura kao temelj nove klase), koliko prije jer je – tijelo istina politike u koji se ona, bez ostatka, upisuje.

Biologija buja, organski poredak je u cvatu, materijalizacija sna o velikoj eksploataciji je uveliko na djelu...

Tijelo polako prestaje biti individualna svojina i prerasta u stvar kontrole i neprestanog procesuiranja, eksperimentisanja, zračenja i ospoljavanja, i već to govori, u potpunosti, koliko se koncentracije usmjerava na život, pod vlašću policije i psihoanalize, dok se smrt baca na periferiju i tumači tek kao epitaf sumraka bolesti.

Tako imamo: s jedne strane kompleksnu organsku organizaciju politike kao istine tijela, i s druge – virtuelizaciju samog srca realnog. Moć se užljebljuje kao događaj sredine...

Ovdje na svjetlost iskrsava Ničeova težnja ka vječnoj živosti versus vječni život, kojeg ukoliko i ima, dobrim dijelom ostaje zagrobna sjenka; nekro-politika sa teološkim zanosom što opstaje samo zahvaljujući nedovoljno definisanim granicama. – (Nije riječ da li postoji ili ne smrt, kad ona svejedno ne može biti automatski maksimalno isplativa... Kako, dakle, trgovati na račun odveć izmaknute onostranosti? Kao ideja na kojoj se vlada ona je više nego kadra biti živom i aktuelnom, uostalom, vlast nikad ne raspolaže sa tek vidljivom i živućom stvari.)

Tijelo je mlado i radno, industrijsko, ideološko i kolektivno, podvrgnuto režimu proizvodnje viška s kojim se događa kao svojevrsni spektakl: zabavni, modni, komemorativni. Ono je, ukratko: medicinska mogućnost! Stvar racionalnog eksperimenta što radi na njegovom agoničnom produžavanju roka trajanja, u međuvremenu, sve dok mu se ne pronađe zamjena, iliti samostalna proteza.

Zaista, na djelu imamo program tehnospiritualizacije tijela svedenog na uzorak koji je upakovan u epruvetu, gdje zamrznut čeka da se ispiše u idealnu formulu, budući da sve dok bude po prirodnom zakonu igra razlike neće biti u dovoljnoj mjeri rentabilan, jednak biosajber ćeliji, neuništivoj i beskrajnoj u kojoj se neprestano skladišti svakakav materijal, od kojeg onda nesmetano živi na više ravni istovremeno, tako da je medicinski koliko i vojni, bezbjedonosni koliko, opet i teroristički.

Ako je već kosmos izlučina hibrida, veliko tržište tijela mora moći postati, prozirna, haotična proteza, sastavljena od svih elemenata, poput disharmonične kompozicije što je buka i bijes, međutim i harmonija, dobijena iz tonova prirode i brujanja aparata. Anatomija tog čudovišta nalik je razvaljenoj i razvejanoj galaksiji.





P.N.Tako imamo: s jedne strane kompleksnu organsku organizaciju politike kao istine tijela, i s druge – virtuelizaciju samog srca realnog. Moć se užljebljuje kao događaj sredine...

---