-Piše: Milan Mišić

Državne posjete su kao precizno režirane priredbe: scenario se bavi i najmanjim detaljima, a izvode se samo jednom, reprize nema.

Prošlonedjeljna (ponedjeljak i utorak) posjeta predsjednika Francuske Srbiji bila je spektakl takve vrste. Formalno je bio dvodnevni, mada je od slijetanja specijalnog aviona sa visokim gostom na beogradski aerodrom do polijetanja nazad za Pariz proteklo manje od 24 sata.

Glavnina posla je obavljena u ponedjeljak popodne: svečani doček, pa onda razgovori „iza zatvorenih vrata”, a onda dio koji je bio za (pažljivo odabranu) publiku na Kalemegdanu, ispred Spomenika zahvalnosti Francuskoj i, naravno, za televizijski auditorijum.

Tom prilikom je bilo dosta izjava o tome kako mi volimo Francusku, a Francuska (ponovo) voli nas. Visoki gost je domaćine impresionirao trudom da dio govora pročita na srpskom jeziku (bolje nego što to čini srpski prestolonaslednik). Uslijedila je svečana večera na Dedinju, u nekadašnjoj Titovoj vili, da bi Makron potom prenoćio u beogradskom hotelu „Hajat”.

Posjeta je svakako bila važna za Srbiju – učesnici su joj dali i dimenziju „istorijske”. Isticalo se da je Makron, koji ima pune ruke posla i kod kuće i u EU, posjetio samo Beograd (čime se naglašavalo da je izbjegao Prištinu), da je prvi francuski predsjednik koji je došao posle 18 godina, da je sve u stvari dokaz da Francuska obnavlja interesovanje za Srbiju i slično.

Ono što je izostalo, to je neka „prava” vijest: da je, na primjer, predložio neku formulu za kosovski rasplet ili da se javno izvinio zbog prošlogodišnjeg gafa na proslavi stogodišnjice završetka Prvog svjetskog rata, kada je srpskom predsjedniku dodijeljeno mjesto namijenjeno sporednim gostima, dok je kosovski predsjednik Tači bio među liderima sila pobjednica. Velike sile se ne izvinjaavaju, pa su domaćini to progutali valjda s obrazloženjem da je budućnost važnija od prošlosti.

Makron je ovo kompenzovao time što u plan posjete nije uključio sastanak sa liderima opozicije, šarolikim društvom okupljenom u Savezu sa Srbiju koje ima upadljiv deficit strane podrške. Makron je izostanak susreta objasnio kasno prispjelim zahtjevom, što je bilo sasvim neuvjerljivo. Prije će biti da je na ovaj način želio da načini ustupak domaćinu i naglasi uvjerenje zapadnih lidera da je Aleksandar Vučić i dalje taj sa kojim treba poslovati.

Ustupka, međutim, nije bilo tamo gdje je bio najpotrebniji. „Srbija je jedna velika evropska država”, bio je kompliment gosta domaćinu, da bi potom dodao da je „Kosovo nezavisno”.

Nije, dakle, bilo nikakvog zaokreta u poziciji Francuske po ovom pitanju, mada su poslate neke šifrovane poruke. Jedna od njih je da je i Francuska za „kompromis”, što je protumačeno kao prećutna saglasnost da to može da podrazumijeva i neku vrstu teritorijalnog „razgraničenja”.

O tome će se više znati u septembru kada je zakazan novi pokušaj da se, uz posredovanje Makrona i Merkelove, u Parizu nastavi raspetljavanje kosovskog čvora.

U septembru, ili koji mjesec kasnije: vijest nedjelje u ovom pogledu je iznenadna ostavka kosovskog premijera Ramuša Haradinaja zbog poziva u Hag u svojstvu osumnjičenog. To, po svemu sudeći, podrazumijeva vanredne kosovske izbore posle kojih bi u Prištini moglo da bude manje nepopustljivosti, a više real-političke razboritosti.

(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik,,Politike')

---