-Piše: Borivoje Ćetković

Savjetnik crnogorskog predsjednika Milan Roćen, u razgovoru sa jednim njemu bliskim biznismenom, rekao je da su novinari i urednici javnog servisa „gluplji od goveda”, „bolesna bagra”, da su „novinarske koze”. „Bistrija su goveda iz moje Rasove,(selo kod Durmitora) nego urednički tim TV Crne Gore”. Razgovor je vođen, pretpostavlja se, najvjerovatnije od početka 2006. godine kada je Roćen bio ambasador u Moskvi. Ko iole poznaje političku evoluciju, „razvojni put” ovog istaknutog čelnika DPS –a, nekadašnjeg jugoslovenskog „komuniste”, a današnjeg lupeškog kapitaliste, crnogorskog separatiste, toga ne čudi njegovo mišljenje o novinarima javnog servisa. Od njega je ovako nešto bilo očekivano. Roćen je diplomirani politikolog (smjer novinarski), mada se to ne bi moglo zaključiti sudeći prema rječniku koji upotrebljava i načinu kako je diskreditovao novinare, reklo bi da je završio veterinu - uža specijalnost govedarstvo i kozarstvo.

U mom fokusu nije biznismen Roćen, ekspert za javni servis, „goveđu i kozju pamet”, i veliki stručnjak i za građevinske radove i stvaranje auto- baza... Njegovi poslovni aražmani koje obavlja preko kompanije „Bemaks”, jedne od najprofitabilnijih i najangažovanijih građevinskih firmi u Crnoj Gori i šire. Biće riječi o Roćenu kao gospodarevom savjetniku, značajnom čelniku u vrhu DPS-a, čija visokokotirana pozicija pada u vrijeme velikog, nezaustavljivog opadanja moći DPS-a. Kadrovska obnova partije podmlađivanjem poslaničkog kluba, GO, predsjedništva i nižih organa DPS-a samo je u njoj dalje produbila krizu - kadrovi su birani po poslušnosti, odanosti Vođi, a ne po sposobnostima.

S urušavanjem neoliberalnog sistema u društvu, urušava se i vladajuća partija-pokušaji da se ova interesna grupa, okupljena oko diktatora, ojača mladim kadrovima nijesu dali rezultate.

U tehnologiji vladanja crnogorskog suverena prisutni su, između ostalih, uticaji starog gospodara i J. B. Tita. To poistovjećivanje sebe i svojih interesa sa Crnom Gorom preuzeto je od knjaza i kralja Nikole I Petrovića, dok je puštanje „niz vodu” najbližih saradnika praksa naslijeđena iz sistema koji se legitimisao kao socijalistički.

Iz naše prošlosti poznata je sudbina najbližih dugogodišnjih Titovih saradnika: Đilasa, Rankovića i Kardelja.

Stare kadrove iz rata i revolucije Tito je zamjenjivao mlađim, dakako poslušnim kadrovima. A to je, između ostalog, i dovelo do urušavanja SKJ.

Šta se dogodilo sa ključnim političarima DPS –a koji su ostavili vidnog traga u političkom životu crnogorskog društva?

Marović, nekadašnji partijski ideolog i „kum” partije, završio je političku karijeru kao šef kriminalne grupe, bio zatvaran u Spužu, a sada tavori u egzilu, nadajući se u milost gospodarevu, da ga iz Beograda neće odvesti u zatvor. A zadužio je diktatora dosta – ostaće upamćena njegova vatrena apologija lika i djela tadašnjeg premijera na čuvenoj martovskoj sjednici GO DPS-a, održanoj 1997. godine. I kao predsjednik Skupštine Crne Gore i potpredsjednik DPS-a, dao je značajan doprinos gospodarevom ustoličenju i borbi protiv opozicije. Ne znam šta je sve „makao” Marović (a „makao” je dosta). Njegovim zatvaranjem nastala je ogromna praznina u samom partijskom vrhu koju nijesu mogli ispuniti političari kalibra jednog Roćena. Bio je to nenadoknadiv gubitak i za diktatora i za partiju. I sa Filipom se nešto događa, odavno se ne čuje, a čujao se, da pomenem samo 1997. i 1998., i „uz duduk i uz diple” ka' i po jedan Crnogorac – davao je sve od sebe da se Milo I dočepa prijestola. Nekada glasan, danas je zaćutao. Od Milice, bivše vojne ministrice, nije bilo perspektivnijeg i ambicioznijeg političara i političarke - njena uloga da se Crna Gora ugura u NATO bila je i te kako značajna. I nju je gospodar locirao daleko od sebe- dobila je posao u Americi, a njene zasluge pripisane su njemu. I ona se ne čuje. Poduži je spisak onih koji su u DPS- u bili neko i nešto, a danas su, zamijenjeni mlađim kadrovima, gotovo niko i ništa. Da pomenem samo neke: M. Mugoša, D. Đurović, M. Vuković, P. Sekulić, T. Milošević i mnogi drugi.