-PIŠE: MILICA KRALj

U svom poslednjem djelu, tetralogiji „More plodnosti“, japanski pisac Jukio Mišima piše:„Ljudi se ubijaju da bi dokazali sami sebe“. Tu knjigu Mišima je zamislio kao svoj testament namijenjen cijelom svijetu. Iako to nije autobiografija u uobičajenom smislu, ovo obimno djelo nosi izrazito snažnu autobiografsku crtu, jer u njemu Mišima kroz misli svojih junaka u potpunosti razgolićuje i iznosi svoja lična ubjeđenja, insistirajući uporno na njihovom oživotvorenju čak i poslije svoje smrt.

Najjasnije i najotvorenije Mišima svoj stav prema životu i ljudima iznosi u „Moru plodnosti“ konstatacijom: „Za ljude u ovom svijetu postoje samo dve uloge: biti onaj koji se sjeća. Ili biti onaj koga se sjećaju“.

On je izabrao ovo drugo, odlučivši se za spektakularnu, gotovo teatarsku smrt: na bijeloj prostirci isprskanoj krvlju ležale su jedna pored druge Mišimina i glava njegovog ljubavnika Morite. U potrazi za nekim višim smislom iz svijeta u kome nije bilo smisla Mišima je upotrijebio tradicionalni japanski način da odabere smrt.

Sva svoja djela Jukio Mišima stvarao je u načelu sa ovakvim shvatanjima. Čitav život i sama smrt bili su podređeni jednoj jedinoj ideji:Ljudi moraju da ga se sjećaju.

Kimitake Hiraoka rođen je 1925. u Tokiju. Pseudonim Jukio Mišima izabrao je po imenu sela Mišima u podnožju planine Fudži, a Jukio podsjeća na snijeg.

Mišimino djetinjstvo obilježila je baka, izuzetno snažna ličnost, potekla iz porodice samuraja i prinčeva. Bolešljiva i depresivna starica u čijoj se svijesti miješaju san i histerija, vedrina i ludilo, nježnost i surovost prema malom unuku. Ona živi u svojim apartmanima u polumraku i u njima drži zatočenog dječaka. Dječak prisustvuje svim njenim nervnim krizama, previja njene rane od samopovređivanja, stavljajući ljekovitu mast na zavoje svakog popodneva.

Iz dosade, ova starica oblači dječaka u ženske haljine, smijući se njegovoj zbunjenosti. Dijete prihvata njen smijeh. Prisustvuje sa njom i obrednom spektaklu, kao i kabukiju.

„Ta luda vila, bez sumnje, stavila je u njega zrno ludila donedavo smatrano nužnim geniju“ pisala je o njegovoj smrti Margerit Jursenar. U svakom slučaju ona mu je pribavila ona produženja dvaju naraštaja koje posjeduje dijete koje je od svog rođenja raslo uz odraslu osobu. Tom preranom dodiru sa bolesnom dušom, on je možda dugovao svoj prvi utisak čudnovatosti stvari. Ali, prije svega, dobio je iskustvo da bude ljubomorno i ludo voljen i da odgovori na tu veliku ljubav.

„Sa osam godina, piše on, imao sam ljubavnicu od šezdeset...

Sada mogu sebi da priznam. Ona je bila luda. Njene oči nalik žadu u zatamnjenim popodnevima koja teku kao med, slatko i otužno, njene priče čija je suština uvijek izmicala pred obiljem asocijacija koje su diktirali njeni nervi i njena metastazirana mašta, njeni tanki reumatoidni prsti, trepavice lunatika.... sve to je otrovalo, obogaljilo moje postojanje.“

Zbog svih tih traumatičnih utisaka iz djetinjstva vrijeme za Mišimu i ostale smrtnike neće biti isto.Za njega to znači ubrzanje u sazrijevanju. Mišima je tako ušao u život sa iskustvima koja nose u sebi samo rijetki. Kao dijete čitao je japanske klasike i zaljubio se u tradicionalno, ali je suviše inteligentan da bi se vezao samo za Japan. Njegova domovina je svijet. Rano počinje da piše.

Sa šesnaest godina već ima prvu knjigu „Šuma u cvijetu“ koja je nadahnuta japanskom prošlošću. Briljantan je đak i student, čita evropske pisce i filozofe: Rasina; Svinberna, Vajlda, Mana, Koktoa, Prusta. Odatle će suštinska forma njegovih djela biti više evropska nego japanska. Osim smrti, naravno.

Knjiga čije je učenje u potpunosti slijedio i koja je bila osnova svakoga moralnog svojstva, koja ga je od malena poučavala slobodi i strasti, i koja mu je ukazala da je jedini put samuraja, put smrti, bila je knjiga „Hagakure“(skriveno u lišću), japanskog filozofa Joča Jamamota (1659–1719)

„Ako treba da biraš između smrti i života, bez oklijevanja, biraj smrt“ – poručuju „Hagakure“ – i Mišima bez oklijevanja tako i čini.

On uzima učenja iz ove knjige za osnov svoga književnog djela i svoje životne filozofije, kao uporedni put učenog čovjeka i ratnika.


(NASTAVIĆE SE)

---