U svojoj poslednjoj knjizi „Ubica je moj gospodar“, slavni francuski pisac Anri de Monterlan napisao je rečnicu: „Samoubistvo se vrši iz poštovanja prema životu, kad vaš život prestane da bude dostojan vas; a šta ima časnije od života?“ Shodno ovom mišljenju smatrao je nepodnošljivim i uvredljivim nasilno padanje u noć na koje ga je osudilo sve brže gubljenje vida, preteći da ostane potpuno slep. Zbog toga je već dugo bio u depresiji i sticao uvjerenje da svijet sve više pada u zlo, a ljudska narav u nemilosrdnu svirepost. I najzad je svjesno pošao u smrt, 21. septembra 1972. godine, u svom stanu na Volterovom keju, broj 25 u Parizu, hicem iz revolvera, ispaljenim u usta.

Anri de Monterlan rođen je 1896. godine u porodici u kojoj je otac bio plemić katalonskog porijekla, a majka Bretonka. Monterlan je još kao dijete počeo da se bavi književnim radom i zauvijek ostao samo pisac, potpuno predan svom radu, s vrlo skromnom biografijom i ogromnom bibliografijom.

Već u desetoj godini napisao je „Scipionov put“, u dvanaestoj godini impresije s puta u Lurd, u kojima je opisao i borbe s bikovima koje su jedno vrijeme bile njegova opsesija, sve dok ga jedan bik nije teško povrijedio. U oba svjetska rata učestvovao je kao dobrovoljac i kao dopisnik (oba puta bio je ranjen). Nakon Prvog svjetskog rata igra fudbal, bori se sa bikovima, putuje po Evropi i sjevernoj Africi, a sva ta životna iskustva (rat, sport, putovanja), naći će mjesto u njegovim djelima, zajedno s velikim unutrašnjim iskustvom i klasičnim literarnim inspiracijama.

Mnoga svoja djela Monterlan je objavljivao redom koji se nije poklapao s vremenom njihovih nastanka. Prvo svoje zrelo djelo, dramu „ Izgnanstvo“ napisao je u osamnaestoj godina, a prvu knjigu „ Smena juga“ štampao je o svom trošku 1920. pošto je jedanaest izdavača odbilo da je objavi.

Ne pripadajući nijednoj političkoj stranci, nijednoj religiji i nijednoj književnoj grupi, Monterlan je čak dugo odbijao da uđe u Francusku akademiju, dok ga nisu zamolili da to učini bez uobičajenih protokolarnih obaveza, a svoju pristupnu besjedu održao je takođe mimo propisa, tek tri godine kasnije, u uskom krugu akademika i u običnom odijelu.

Anri de Monterlan pisac u najboljoj tradiciji, latinski jasan i koncizan, francuski retoričan i blistav, stvorio je književno djelo u koje se može ući i izabrati određeni stav ili ličnost kao u nekoj enciklopediji.

Monterlanovo djela ne pokazuju jednu jasnije određenu filozofsku, ideološku, etičku ili političku liniju, spajajući često nespojiva shvatanja stoicizma, hrišćanstva, španskog misticizma. Za njega osnovne vrijednosti nisu samo duhovne nego i tjelesne, a osnovni impulsi su težnja za zadovoljstvom kao i osjećanje dužnosti. Monterlan je i stvorio svoje književno djelo, posebno dramsko, baš isticanjem i naglašavanjem protivrječnosti, koje ne treba isključivati ni prevazilaziti nego u podjednakoj mjeri realizovati. Otuda tragični rascjepi njegovih ličnosti, koje se često odriču onoga što im je najdraže, raspeti između života koji požudno žive i ideala ili principa koji žele da slijede.

Anri de Monterlan prvi je francuski pisac koga je Larus objavio u svojoj školskoj biblioteci.

U svojoj 74. godini objavljuje roman „ Dečaci“, posredstvom koga priznaje ono što je cio Pariz godinama znao: sklonost ka muškarcima.

Glavni junak poslednjeg njegovog romana „Ubica je moj gospodar“, Egziper je čovjek, kako sam Monterlan kaže, „ izbezumljen od potrebe za ljudskom toplinom, sklon tihim tugama i erotomaniji, a kasnije vrlo izraženoj maniji gonjenja“. I ne samo to, Egziper je čovjek koji osjeća da nikoga na svijetu nema, koji u besmislenim ljubavnim vezama traži ne samo smisao nego i bjekstvo od života i koji stalno dolazi u sukobe sa onima koji ništa protiv njega nemaju i s kojima nikada ne bi trebalo da se sukobi.

Pišući cijeloga života o hrabrima, Monterlan je za kraj izabrao priču o Egziperu, bespomoćnom pred životom, da bi možda i preko njega afirmisao one za koje je oživjeti isto što i boriti se i pobjeđivati u životu. Makar i po cijenu tog života, ostavši „čist kao koplje“.

PIŠE: MILICA KRALj

(NASTAVIĆE SE)

---