-Piše: Slobodan Savović
Da li dobre, svijetle i napredne ideje mogu nositi loši i sebični ljudi? Da li se u tom slučaju ideje onečišćuju i ostaju mrtvo slovo na papiru? Da li mrzeći pekara, odbijate jesti hljeb? Ako je tako, a ja mislim da neće biti, onda nama u Crnoj Gori nema spasa. Jer onda ideja ne može oplemeniti čovjeka i ne vjerujemo u iskupljenje i pokajanje kao konačan izlaz iz ovog života. Onda će
Milo Đukanović ostati trajno zaglavljen u svojim ranim radovima... likovnim.
To vam je kao kad u moru lica svojih učenika, nezainteresovanih i benevolentnih na učenje, primijetite jedno lice ozareno nečim što ste upravo objasnili. To vam je kao kada vam zazvoni mobilni, a ono vas neko prosto poželi čuti, da vas pita samo kako ste?A vi ste očekivali još jednu žalopojku i molbu za neku trivijalnost. To vam je ono da smo svi skupa postali Amerikanci. Pa se sad čudimo kakvi smo nekada bili. Kakve su nam nekada ideje i porijekla bili. Dobre svijetle i čestite. Bili smo čestiti. A mi smo ih zaboravili. Jer ne zaboravimo. Sva su vremena ista. I naša i naših očeva. I sva su vremena imala svoja iskušenja. Samo smo mi sada postali Amerikanci. Zabavljeni sobom i svojim uspjehom. Postali smo ljudi puževi. Sluzavi trag vodi do nas, kroz naše stanove i kredite. Sluz puževa golaća curi sa naših funkcija.
I svi bismo mi da budemo puževi. Da imamo što više stanova i funkcija. Da lagano plandujemo u sjenkama moćnika. Političkih ili kriminalnih. Svejedno. Dok god se iznad nas nadvija Njegova sjenka. Kao zastava na Ist Riveru. Da budemo Iznogudi. Kalifi umjesto kalifa.
Eto. Zbog toga ja vjerujem u ideje. Vjerujem da ideja može oplemeniti čovjeka. Ono kao kad spasiš pokislo mače iz slomljenog oluka. I poneseš ga kući da ga nahraniš. Tek onako. Vjerujem da su ljudi sami po sebi nijesu sluzavi puževi. Vjerujem da su svi ljudi dobri. Kad ostanu sami sa sobom. Vjerujem prosto u ljude. Vjerujem da ne znamo kada smo postali Amerikanci. Da nam se to desilo onako usput. I da je mondijalizam tek prolazna prehlada. Jer
Ljubo Čupić se i dalje smije za sve nas.
Sveti Petar i dalje piše svoje Poslanice.
Marko Miljanov nije uzalud učio pismena pod starost. Prosto vjerujem da znamo gdje su vrata, samo nam je neko ugasio svijetlo u Crnoj Gori.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
