-Piše: Dragan Mraović
„Neoprostivi grijeh Njemačke prije Drugog svjetskog rata bio je njen pokušaj da odvoji svoju privredu od svjetskog ekonomskog sistema i da stvori nezavisni sistem razmjene iz koga svjetski finansijski krugovi ne bi mogli da izvlače profit“, rekao je
Vinston Čerčil. I zato je Engleska podržala
Hitlera, SAD su ga i finansirale, stvoreni su uslovi za monstruozni rat poslije koga je jasno da je
Ernest Hemingvej bio u pravu kada je napisao: „Rat izazivaju i vode svinje koje žele da iz njega izvuku neku korist.“
Upravo takvi su ubili
Slobodana Miloševića, jer nije prihvatio da se privatizuju najveće srpske banke, odnosno da se naše pare daju u ruke svjetskoj finansijskoj aristokratiji, ubili su
Sadama Huseina kada je najavio obračun svoje nafte u eurima, a
Moamera Gadafija kada je najavio stvaranje „afričkog dinara“.
Potom su naši perjanici Gospodar,
Điki, Dinkić, Labus i njihovi trabanti predali najveće srpske banke u ruke svjetske finansijske aristokratije. Uprkos tome, nalog za
Đinđićevo ubistvo je vjerovatno došao spolja, logistika takođe, a moguće je da su neki izvršioci bile ove naše mafijaške ja.are, ako to ipak nije bio onaj snajperista što je pobjegao iz Srbije, dva sata poslije njegovog ubistva i „trećeg pucnja“ iz Nemanjine ulice, dok je kao mamac za policiju da je skrene sa pravog traga poslužio nesrećni
Zvezdan Jovanović, kao žrtveni jarac.
Te iste „Hemingvejeve svinje” su likvidirale i
Džona Kenedija. Nema većeg dokaza da su američki predsjednici samo marionete u rukama mega-finansija i mega-kompanija od sramnog ubistva čuvenog i reklo bi se omiljenog američkog predsjednika.
„Hemingvejeve svinje” su najveći „hitleri“ u istoriji svijeta i ratovi se izazivaju i vode samo radi njihove koristi. Ako se čovječanstvo riješi nekim mehanizmom te pošasti, moći će da opstane i preživi. U suprotnom nema nam spasa, ali ni njima. Jer šta će oni bez onih koje mogu da pljačkaju? Poživjeće samo malo duže, ali poslije toga nema više. Jer i za njih važe one rime velikog
Branislava Brane Brančila Petrovića kojima je dao svoj dobrovoljni prilog za nacionalnu istoriju: „Isto tako kad je sebar Luka/za Dušana rekao da je pseto/sedam novih izmisliše muka/i mučiše Luku celo leto./Prebiše mu noge i ruke/Dušan lično pi njegove krvi/Sada Dušan leži pored Luke/davno su ih izmirili crvi.“
„Hemingvejeve svinje” i sada piju našu krv, ali ni one neće moći da uteknu od crva. Taj magnum crimen, to zlo svijeta se rađa onda kada ekonomija upravlja politikom, a političari su samo slijepi izvršioci volje finansijske aristokratije. To zlo se krije iza fraza „privredne efikasnosti“, „privatizacije“, „profita“ koje svakodnevno slušamo iz usta Gospodara i Gospodarčića. Jer, na taj način mega-bogataši upravljaju svijetom preko politike, umjesto da služe čovječanstvu pod upravom politike. Ti finansijski robovlasnici svijeta su jednaki onim robovlasnicima u antičko doba ili u vrijeme crnačkog ropstva u Americi. Samo u drugom ruhu. Recimo u ruhu neoliberalne demokratije. Ili što bi narod rekao „ista stvar, samo u drugom pakovanju“.
U nas su „Hemingvejeve svinje” svi oni koji su uništili socijalnu državu kojoj je težio socijalizam i nametnuli nam magnum crimen neoliberalnog demonokratskog robovlasništva.
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)