- Piše: dr Blažo Zlopaša

Male Rafailoviće napustila je ljudska gromada i preselila se u vječnost- Živojin Kiro Radović. I Bog je ispunio Kirovu želju, da rastanak sa životom buntovnika i patriote bude u omiljenom mu Beogradu. Nosilac je ordena Svetog Petra Cetinjskog kojim ga je odlikovao Sveti arhijerejski sinod SPC. Studentske dane proveli smo u druženju. Kiro je i kao student bio omiljen lik oko koga smo se okupljali, kao tipičan primjer njegoševski profilisanog Crnogorca. Kao student, počeo je da se bavi i boksom. Nijesmo propuštali da gledamo Kirove treninge. Koga je Kiro na treningu zviznuo šakom u bokserskoj rukavici trebalo mu je dosta vremena da se probudi. Zamolili su ga da više ne dolazi na treninge. Važio je za najsnažnijeg Crnogorca u Beogradu, a neko je duhovito rekao- da bi Kiro trebalo da izvadi dozvolu za nošenje svojih ruku. U studentskom domu „Ivo Lola Ribar“ bile su čuvene igranke. Nijedna nije mogla proći, a da Kiro ne povede crnogorsko kolo. Nedjeljom bi imao i svoj kulturni program. Sa Cekeljom Jovanovićem na Kalemegdanu bi okupio grupu Crnogoraca, i s crnogorskim pjesmama krenuli bi Knez Mihailovom. Kordon Crnogorca bi se povećavao, praćen milicijom, završio bi na Trgu Marksa i Engelsa. Tu bi Kiro počeo svoju sprdačinu o tvorcima naučnog socijalizma, čije je ime nosio trg. Kiro je tada u svojim saznanjima o marksizmu bio daleko ispred naših. Dok su Crnogorci pjevali: „Ne vjerujem u nebesa, već u Marksa i Engelsa“, Kiro bi nam držao predavanje o tim neprijateljima Crne Gore i uopšte slovenskih naroda. Mi, studenti, o tome nijesmo imali pojma, a vrijeme je potvrdilo Kirovu istinu. Kiro smatra da se mišljenje Marksa i Engelsa o Slovenima, po njihovom germanofilskom šovinizmu, približava Hitlerovoj rasističkoj podjeli na više i niže narode, da su Srbe tretirali kao narode koje je „tok istorije nemilosrdno zgazio“, da su za njih prije „ otpadak“ nego prava nacija. Crnogorci su „homerovski varvari“ slični „trijerskim ostarelim klipanima“! Srpska vojska će poslije poraza od Turske morati da krene „marš nazad u svoju hajdučku jazbinu“. Na Balkanu treba pustiti krv; Srbi se dižu, ali će „srećom dobiti batine!“ Engels je istakao da sa Slovenima treba da bude „neumoljiva borba na život i smrt, do istrage“ koja podrazumijeva poziv na „bezobzirni terorizam“, što će prethoditi Hitlerovoj naredbi „sto za jednog“! Kiro je objašnjavao da je sve to ostvareno preko austrougarskog kaplara. Kada se kaplar pretvorio u maršala, „strašnog lava“, on postaje preokupacija Kira Radovića, jer su generacije studirajući na fakultetima predmet „marksizam“ odgajane naopako! Kiro bi nas uveseljavao, recitujući pjesmu drugog slavnog Radovića, Dušana: „Bio jednom jedan lav... Kakav lav? Strašan lav... narogušen i ljut sav... Ne pitajte šta je jeo. Taj je jeo šta je hteo... Zubi oštri pogled zao, on za milost nije znao”! Kiru je nadu dao kraj pjesme: „Dok ga Brana (Crnčević) jednog dana nije gumom izbrisao”! Zbog ove pjesme, objašnjavajući ko je taj „strašni lav“, Kiro je poslat na golootočko mučilište. Bio je žestok kritičar „strašnog lava“, Brozovog režima i vremena u kom je živio. I poslije Golog otoka nije mirovao. Mogao bih napisati stranice o tome na koji je sve način glasno iskazivao negodovanje zbog rušenja Njegoševe zavjetne svetinje, kapele na Lovćenu. Noćima smo šetnjama dočekivali zore u Budvi, uživajući u Kirovim pričama. Nije mogao da oprosti veliki zločin na vrhu Lovćena, gdje je jedna zavjetna svetinja zamijenjena mamutskim mauzolejem, čime je ispunjen cilj Vatikana, govorio bi Kiro.

Priča o Kiru Radoviću, koji je za života postao legenda, priča je o narodnom filozofu, kako je Kiro odredio svoje zanimanje. Zanimanje narodni filozof potvrđuje da je i „Gorski vjenac“ narodno djelo o čemu piše Mićun M. Pavićević 1937.godine u Zagrebu: „Umire vladika Rade na rukama svojega tjelohranitelja, smožden, rastrgan i izmrcvaren teškom boljkom tuberkulozom, koja ga je godinama podgrizala, toliko i u duševnim brigama. Oko njegovoga odra, šćućurili se prekrštenih ruku i stisnutih vilica; vojvode, serdari i kapetani, naročito iz Katunske nahije, kojoj je i vladika pripadao. Ljudi se skamenili i jedva čujno progovorili: „Grehota kakav čovjek umire!“ Vladika, iako u pretposlednjem ropcu, čuo, i ne otvarajući oči, slabim glasom odgovori: „ A koliko je ovakvih vladika umrlo, čuvajući goveda po krševima crnogorskim, da se za njih i ne zna!“ Ove vladičine poslenje riječi potvrđuju istinu da je „Gorski vijenac“ produkt uma, srca i razuma tih neznanih „vladika“, rođenih na kamenu, u svakom crnogorskom plemenu! Sve te neznane „vladike“ bile su po zanimanju narodni filozofi. U ovovremene neznane „vladike“ spada i Kiro Radović, koji se hvalio: „O trošku svoga dobrotvora, strašnog lava, Josipa Broza, po njegovim zatvorima, proživio sedam godina!“ A zašto je Kirov buntovni patriotski duh robijao na Golom otoku i u spuškom zatvoru, nadomak njegovih rodnih Martinića, gdje je na kraju našao i svoj nebeski smiraj, najbolji odgovor se može naći u djelu crnogorskog književnika Todora Živaljevića Veličkog: „Gor(s)ka rapsodija Adama Malovraškog“: „Ne mogu da vjerujem u to, kao što ne mogu da vjerujem da ja, po diktatu vlasti, neću biti više ja, već neko drugi... čovjek bez lica, sa bezbroj... raznovrsnih maski, sa odvratnim osjećajem da mi drugi mijenjaju lica... da su svi oni, neki drugi, i svi su ja... da iščezavam...pretvaram se u prah i pepeo...kao i to, što se priviđa da postojim, samo je nekakva opsjena mog postojanja...jer nikada nijesam postajao ovakav...kao što se priviđa da je ovo bio moj život, a nije bio moj, već nekakav nestvarni odraz drugog, posve nepoznatog života koji se runi i nestaje, odraz haosa u davno otežaloj glavi, koju bih, rado, u pijesak da zagnjurim...da pobjegnem od ludila ovog, od ove zbrke da me nema...da iščeznem...da ne budem svjedok pometnje i haosa...krvavog sukoba među braćom, koji su u različitim oblicima ideološke, vjerske, jezičke i svake druge pometnje...!“

Brojni su primjeri da današnji, novokomponovani Crnogorac- Montenegrinac nije utemeljen na slavi, časti i patriotizmu predaka, što je časno do poslednjeg trenutka života krasilo Kira Radovića.

---