-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Šta je knez Miloš uspio da dobije u Stambolu od sultana i Portinih vezira?

Obrenović je pred Portinim ministrima pokrenuo nekoliko važnih pitanja, o nekim je samo raspravljao, a neke je povoljno riješio. Jedno od prvih pitanja jeste dobijanje prava na zastavu, ponajviše radi trgovine, i dobio je obećanje da će ubrzo biti riješeno, kao i pitanje beogradske carinarnice.

Trgovina solju s Dunavskim kneževinama bila je važna za Srbiju, jer je ova namirnica neophodna ljudima i stoci, a otuda je nabavljana. Ove probleme knez je riješio izdejstvovavši dva fermana, oba u oktobru 1835. godine. Prvim je proglašena slobodna trgovina solju, a drugim je Srbija dobila pravo da otvori Agenciju u Bukureštu, koja će štititi interese Srba, brinuti o trgovačkim poslovima i starati se o kneževoj imovini. Utvrđena je i visina carine na uvoz soli iz Moldavije na tri odsto.

Pitanje koje je potreslo Srbiju i koje se neće skidati s dnevnog reda do kraja njegove prve vladavine, bilo je ustavno pitanje, zakoni, sud i administracija. Da se o ovim pitanjima zaista raspravljalo svjedoči jedan dokumenat koji govori da je krajem avgusta knez hitno tražio da mu se pošalju propisi i uputstva na osnovu kojih se sudilo u Srbiji. Nesporno je da se živo raspravljalo o unutrašnjem uređenju Kneževine Srbije, odnosno izrade budućeg ustava. S Butenjevim je nastavio da raspravlja o ustavnom pitanju tamo gdje je stao s Rikmanom u Požarevcu. Knez je tom prilikom dostavio ruskom poslaniku jedan projekat ustava i uzaludno očekivao odgovor iz Petrograda. Pošto odgovor nije stigao knez je predložio upućivanje jedne srpske deputacije u Petrograd, koja bi izrazila caru zahvalnost za sve dotadašnje podrške i podnijela mu jedan nacrt Kodeksa specijalnih zakona umjesto ustava. Iz Petrograda je stigao odgovor da bi slanje deputacije „stvorilo nezgode” objema stranama. Izgleda da se u prestonici najviše raspravljalo o Sretenjskom ustavu, iako je bio suspendovan, i o njegovom tvorcu Dimitriju Davidoviću, kome je tu i donijeta presuda. Protiv Sretenjskog ustava i Davidovića su „vikali” i „neblagovolitelno se izražavali” i Turci i Rusi, zapisao je Jakov Živanović. Vrijedno je pomena da su ruski poslanik Butenjov, reis-efendija Mehmed Akif-paša i knez Miloš razgovarali o unutrašnjem uređenju Srbije, ustavu i Savjetu, pri čemu je Turčin ubjeđivao sagovornike o prednostima koje bi donijela konsolidacija Savjeta.

Dobar prijem okuražio je srpskog vladara, koji je pokušao da osigura pravo učešća Srbije u rešavanju važnih crkvenih pitanja u Osmanskom carstvu, u čijem sastavu je bila Srbija. On je prethodno upitao Pertef-efendiju: „imamo li pravo mi Srbi mješati se u dela cerkovna“, misleći na pravoslavnu crkvu, i dobio potvrdan odgovor: „i Serbi neka učestvuju u djelima cerkve svoje“. Kneza su na ovaj potez navukli bijedni hrišćani sa suzama u očima. Potom je knez izdejstvovao, uz pomoć reis-efendije, zbacivanje carigradskog patrijarha Konstantina i izbor novog patrijarha, časnog i sposobnog, koji se obavezao da uvede dobar poredak u crkvi. Nezadovoljan dio Fanara proturio je glas: „Oteo je od cara onoliku zemlju, jošt nek mu pusti Carigrad uređivati, pa će onda biti cjelo”.

Ovim činom knez je naljutio Grke, ali sledećim nesmotrenim potezom izazvao je muslimane. Kupio je nekoliko robova, Arapa, i dvije mlade Čerkeskinje i jednu Grkinju, malo postariju. Čerkeskinje je tajno pokrstio i dao im imena Anica i Danica, Grkinju „upotrijebio na svoju pohotu“ i potom je udao za Jovanču Spasića. Za uzbunu Turaka izazvanu prevjeravanjem saznao je sultan od svojih paša, ali je njegova blagonaklonost prema knezu riješila problem: „Pa ako ih je kupio, nije ih poklao, niti će ih poklati“. Knez je obukao Anicu i Danicu u muške haljine i, zajedno s Arapčićima, poslao ih u Srbiju, prije svog polaska. Tatarin Indža bezbjedno ih je sproveo do Kragujevca.


(NASTAVIĆE SE)

---