- Piše: Milutin Mićović

Meni je lako, imam čovjeka koji mi piše tekstove. Ne bih nikom da otkrijem njegov identitet, jer bi mnogi počeli da mu dosađuju. Ako imam mnogo muka ovdje u Crnoj Gori, imam barem tu olakšicu. A nije mala, nego, često, svekolika. Kaže mi moj prijatelj...

Ali, odmah me pita, kao da sam ne zna - šta se ovo radi sa Srbima u Crnoj nam Gori? Vidiš li šta rade, kako se ponašaju, kako se oblače, šta voze? -Da, reci, kažem. - Pa oni koji su smislili da Srbi nestanu iz Crne Gore, ili da ostanu kao neka bijedna manjina, smiju se u šake, gledajući kako se ostvaruje njihov plan. Podijelili se u četice, pa uzeli da biju bitku, ne znajući za koga. Možda samo za sebe, za svoju partiju, ili za svog sponzora, kako se to danas kaže. Ne može se danas srbovati u Crnoj Gori, ako ne dobijaš od nekoga neke pare za to, kaže mi prijatelj. Ali, ko srbuje ili čojekuje za pare, nema ništa od toga nego sramote. Ne mogu da shvatim, kako ne shvataju, da svi, kad tako rade – rade za Mila Đukanovića. A nije bolje ni ako to rade samo za Aleksandra Vučića. Osjećaš taj unutrašnji lom, taj prelom? Zamisli – „Matica srpska, društvo članova u Crnoj Gori „krovna institucija Srba“? Pa je li to neko autohtono društvo iz Crne Gore, kome je matica, Matica srpska iz Novog Sada? Nikad se ni Matica srpska iz Novog Sada nije usudila da kaže da je matica Srba na Balkanu. Može li biti nečija matica „društvo članova“, koje se veže za Maticu, koja ne može biti matica? Ali da je to samo „društvo članova u Crnoj Gori“, ni po jada, no takvo ponašanje postaje obrazac, za sve one koji ne mogu da se oslone na sopstveno tlo. Među takvima Njegoš prestaje da bude obrazac, on postaje poštapalica, kao što ste vidjeli. Dok je bilo nekih nazovi srpskih partija u crnogorskoj skupštini, njihovi poslanici su pustozvrcali s Njegošem, Teslom, Markom Miljanovim, Ljubišom, dok im u skupštini, u njihovom prisustvu, popljuvaše rođeni jezik, a ovi više zuba ne obijeliše po tom pitanju. Sad više ne pominju ni Njegoša ni Miloša, nego troše srpski jezik na opričavanje opskurnih finansijskih manipulacija crnogorske vlasti.

Nedostatak unutrašnjeg stava uvijek proizvodi vezivanje za nekog od koga se očekuje da opravda njihov smisao postojanja. Da li je to srbijanska Vlada, Matica srpska, Beogradski univerzitet, ili Srpska akademija nauka, svejedno i sve vuče tešku sjenku. Jer nijedna od tih institucija nema ni približan uvid u stanje srpskog naroda u Crnoj Gori. Najčešće se sugeriše tim našim crnogorskim Srbima da im je najbolje da formalno budu nacionalana manjina, što bi riješilo mnoge nesporazume i brige na obje strane. Srbijanske institucije iz Srbije oslobodile bi se brige o nekim dijelu srpskog naroda, koji hoće da su nazor Srbi u Crnoj Gori, i prepustile ih sestrici Crnoj Gori da ona vodi brigu o njima kako zna i umije. Srpske kulturne, a i političke institucije iz Crne Gore, koje od srbijanskog predsjednika Vučića paušalno dobijaju novac za brigu o Srbima u Crnoj Gori, uglavnom - programskim sadržajima ostvaruju takav koncept, koji ne podrazumijeva Srbe kao subjekt savremene Crne Gore. A direktni nagovor i očekivane posledice su te: da Srbi u Crnoj Gori mogu biti Srbi (srbijanski) – u mjeri u kojoj su finansijski podržani od predsjednika Vučića. Neka se dobro vide Srbi u Crnoj Gori koji vojuju o svom trošku, i ne mogu da prepuste takvim Srbima brigu o srpskoj kulturi i narodu na čija se leđa oslanja srpska, istorijska Crna Gora.

(Autor je književnik)

---