Zakonom o javno-privatnom partnerstvu izvršna vlast neće tražiti od zakonodavne vlasti, odnosno Skupštine, saglasnost na ugovore o privatno-javnom partnerstvu, kojima se državna imovina daje u zakup na period duži od 30 godina i na ugovore koji su veći od 150 miliona eura.
To su ukazali juče predstavnici opozicije na raspravi oko novih predloženih zakonskih rješenja izvršne vlasti. Između ostalog, Predlog zakona o javno-privatnom partnerstvu omogućava i da privatni investitor nakon isteka koncesije u svom vlasništvu zadrži izgrađene objekte, što je prema riječima opozicionih poslanika nedopustivo.
Draginja Vuksanović Stanković (SDP) je kazala da zakon iz ugla njene partije izgleda zastrašujuće.
– Jasno piše šta je predmet javno-privatnog partnerstva. Predmet su putevi, željeznička infrastruktura, aerodromi, luke i dobra od strateškog značaja, koja se daju u koncesiju mimo očiju građana Crne Gore i što je najstrašnije ti koncesioni ugovori označeni su oznakom tajnosti. Zašto, ako je sve u skladu sa javnim interesom? Ovim zakonom se derogira uloga Skupštine. Dokaz za to je član 68 – „Za ugovore o javno-privatnom partnerstvu koji se dodjeljuju na rok duži od 30 godina, naručilac, prije zaključenja, ugovor dostavlja organu državne uprave nadležnom za kontrolu državne pomoći, radi davanja mišljenja. Gdje je ovdje Skupština? Nema je. Znamo da po zakonu kad je duži rok od 30 godina da mora saglasnost dati Skupština – rekla je Vuksanović Stanković tokom jučerašnje rasprave. Pomenula je i član 71, stav 1.
– „Ugovor o javno-privatnom partnerstvu može se izmijeniti bez sprovođenja novog postupka dodjele“. Pa kaže tačka jedan – ako su izmjene, bez obzira na njegovu vrijednost izraženu u novcu... Šta ako su izmjene koje su izražene u novcu preko ovog iznosa od 150 miliona eura? Kako je onda tu moguće da se ne obavijesti Skupština – naglasila je Vuksanović Stanković.
Njen partijski kolega
Raško Konjević istakao je da predstavnici vlasti treba da objasne šta piše u članu 81 Predloga zakona o javno-privatnom partnerstvu.
– Zamolio bih vas da mi protumačite ovaj stav u članu 81 – „Objekti, uređaji, postrojenja izgrađeni u skladu sa ugovorom o javno-privatnom partnerstvu, uključujući i uvećanu vrijednost objekta u državnoj su svojini, ako ugovorom o javno-privatnom partnerstvu u skladu sa zakonom nije drugačije utvrđeno“. Da li to znači da ugovorom o javno-privatnom partnerstvu može da se promijeni odredba da izgrađeni objekti ostaju u državnoj svojini. Po nama, može – rekao je Konjević.
Potpredsjednik Skupštine
Branimir Brano Gvozdenović je rekao da će se obratiti pažnja na taj član.
Pomoćnica ministra finansija
Jelena Jovetić je kazala da je osnovni cilj predloga zakona da se zaštiti javni interes.
Jovanka Laličić (DPS) je saopštila da privatno-javno partnerstvo doživljava kao „uzmi, izgradi i vrati“.
Vl.O.
Zakon najavljivan od 2012. godine
Predrag Bulatorvić (DF) je kazao da je ovaj zakon najavljivan od 2012. godine, te da ga je tada spominjao vicepremijer
Vujica Lazović.
Njegov kolega
Branko Radulović (DF) je istakao da se ne može odlučivati o krucijalnim stvarima u državi a da Skupština ne da mišljenje.
– Mi treba da damo poslednju odluku o privatno-javnom partnerstvu, da udarimo pečat – poručio je Radulović.