-PIŠE: VESELIN Đ. VUKOTIĆ

„Kvanto kosta“, ili, moja ovolika ljubav prema gradu i državi ima i toliku cijenu. Prateći okrugle godišnjice kao jubileje, sjetio se Dimitrije Popović da će sledeće godine biti 190 godina od upokojenja Petra I Petrovića. Bacio se pod stare dane na čitanje poslanica Sv. Petra Cetinjskog i zdušno ih namjenski proučavao u svjetlu jubileja. Jubileje prati otkad mu je uspjelo da postavi i naplati nerazumljive rogobatne instalacije u istorijskom jezgru Prestonice povodom 200 godina od Njegoševog rođenja. Što bi rekli Cetinjani – „oslačalo mu“. Ko bi platio uvaženom umjetniku, jednom od 12 slikara koje je primio papa Vojtila, autorski honorar i materijal za izradu spomenika sedam metara visine i 14 metara širine od bronze, rostfraja i kamena? Što ne bi investitore tražio negdje drugo? Što ne predloži, recimo, lokaciju na vrh Marjana, pa da Sveti Petar blagosilja Spljet, ili na vrh Šljemena iznad Zagreba, da blagosilja Zagorce, ili iznad Dubrovnika ili Zadra, dako nađe nekoga da isplati i isprati megalomanske njegove zamisli, nekoga iz Ministarstava kulture, ministarstava bez portfelja, uprava i zavoda za zaštitu kulturnih dobara, budžeta dijaspora i matica čijih bilo, samo da daju pare. Ako se slavi 190 godina od upokojenja zašto ne Njeguši, gdje je rođen? Erakovići ili možda Mirac, pa da blagosilja Boku. Ili da kompletan projekat preseli u Sremske Karlovce, gdje je junak njegovog projekta hirotonisan u mitropolita, pored episkopata i Lavlje česme, a ispred konzulata države Crne Gore. A da pođemo i do Beča? Ili u Petrovgrad. U Carigrad. Može gdje bilo, pa jubilej je...

A slušajte sada dalje Cetinjani i Crnogorci što poručuje autor u prezentaciji: „Danas zapušteni prostor iznad Cetinjskog manastira može postati značajno i atraktivno mjesto, zahvaljujući skulptorskom rješenju, koje uključuje i namjensko uređenje tog prostora, a što bi omogućavalo izvođenje multimedijskih programa, književnih večeri, kamerne koncerte, teatarske predstave i tome slično. Stara bi crnogorska prestonica na taj način dobila atraktivan lokalitet s bogatim programima kulturnih sadržaja“. To reče čovjek, kao da ne postoje Ljetnja pozornica, Orlov krš, istorijsko manastirsko gumno, gdje se godinama održavaju multimedijalni programi, pozorišne predstave, književne večeri, koncerti klasične i popularne muzike, nastupi folklora, nego svi čekamo da profesionalac okuje živog sveca u bronzu (ne dao Bog, daleko bilo), pa da svi aplaudiramo u podnožju takve skalamerije.

A zamislite pogled iz pravca Ćipura na viševjekovni vizuelni simbol Cetinja, Cetinjski manastir, sa Dimitrijevom gvozdenom utvarom od sedam metara nadvijenom iznad zvonika.

Da li samo novac podstiče uvaženog molera (starocrnogorski naziv za slikara) da prekreči pamćenje, jer svoje jeste odavno, a radi i na našem starocetinjskom i crnogorskom.

A Dimitrije Popović je u CANU rekao i ovo: „Figura Sv. Petra visine sedam metara izrađena bi bila u visokom reljefu. Skulptura je koncipirana tako da se ne može kao klasično oblikovani kip sagledati u tri dimenzije. Simbolično kazano Čudotvorac je nesaglediv u svojoj natprirodnoj moći. Pojavljuje se kao na oltarskim dverima. Kao da izlazi iz nepoznatog, apstraktnog prostora označenog monumentalnom pravougaonom formom... Spomenik Sv. Petru Čudotvorcu Cetinjskom izrasta iz stjenovitog podlovćenskog tla“.

Prostor gdje je 2013. montirana instalacija posvećena Njegošu je istorijsko mjesto. Naime, tu je kralj Nikola sa ruskim carem Nikolom II, preko carskog izaslanika Velikog kneza Nikolajevića, položio kamen temeljac za Saborni hram svih Cetinjana 1910. godine, a osveštao ga je crnogorski mitropolit 21. avgusta iste godine.


(NASTAVIĆE SE)

---