U nekadašnjoj Željezari, danas „Toščeliku”, 8. decembar, dan kada je fabrika prije više od šest decenija počela sa radom, i ove godine prošao je bez proslave. Zaposlenima su se svojevremeno u gigantu metalske industrije za postignute rezultate u proizvodnji dijelile nagrade i isplaćivale one jubilarne, a u poslednjim godinama, kazao je predsjednik sadašnjeg fabričkog sindikata Željko Rabrenović, strepe od svakog novog dana. S obzirom na postojeće stanje od Željezare koja je bila simbol razvoja industrije danas je ostao samo ogromni čelični spomenik u fabričkom krugu nazvan „zamajac“.

– Dan fabrike prošle godine dočekali smo sa umanjenim beneficijama sa tri na dva mjeseca na godinu, i ukidanjem te privilegije za 38 radnika. Prošlogodišnji praznik fabrike dočekali smo i sa sistematizacijom u okviru koje je otpušteno 17 radnika, a i ove smo godine u sličnim smo problemima – rekao je juče Rabrenović.

Od septembra je uprava fabrike, kojom od sredine 2012. godine gazuje turska firma „Toščelik”, radnicima je umanjila plate za deset odsto zbog, kako su pojasnili, krize na tržištu. Smanjenje će, istakao je Rabrenović, važiti do Nove godine, ali on smatra da je veliko pitanje šta će se nakon toga dešavati.

– Još uvijek čekamo odgovor od poslovodstva da li će nam zarade od Nove godine biti vraćene, ili će se ponovo pravdati krizom na tržištu. Pitamo se da li ikoga u ovoj državi zanima ima li ova fabrika budućnost i šta je dalje čeka iako je jedina na ovim prostorima koja se bavi proizvodnjom specijalnih čelika za alatnu i mašinsku industriju i koja svoje proizvode plasira na evropsko tržište – kategoričan je on.

Na platnom spisku Željezare „Toščelik“ danas je oko 300 radnika, a prosječna zarada onih u proizvodnji je oko 350 eura što je, prema Rabrenovićevim riječima, najmanji iznos u sličnim fabrikama u Evropi. Nikšićka Željezara svojevremeno je zapošljavala više od sedam hiljada radnika koji su imali najviše prosječne plate u Crnoj Gori i šire.

– Od svega je ostao samo „zamajac” u krugu fabrike, simbol razvoja, a danas nas podsjeća na vrijeme kada su željezarci radili punim kapacitetom i živjeli dobro od svog rada – rekao je Rabrenović.

„Toščelik”, koji je dio turske Tosjali grupe za 15,1 milion eura sredinom 2012. godine iz stečaja je kupio fabričku imovinu. Prilikom preuzimanja, vlasnik grupe Fuad Tosjali najavio je da će za tri godine investirati više od 30 miliona eura, uposlenje za do 550 radnika, i godišnju proizvodnju od 400.000 tona. U željezari se danas proizvodi samo u režimu jeftine struje, noću i nedjeljom tokom cijelog dana.

B.B.

---

Nekoliko puta prodavana i izdavana
Sunovrat industrijskog giganta počeo je krajem devedestih godina kada je Vlada odlučila da u skladu sa „modernim” tokovima proda svoj akcijski udio u fabrici. Od tada, pa do 2012. godine Željezara je nekoliko puta prodavana, ali i izdavana pod zakup. „Rusmont stil“ 2002. godine bio je njen prvi zakupac, ali su predstavnici te kompanije nikšićku fabriku napustili nakon pola godine pod okriljem noći. Biznismen Miodrag Daka Davidović godinu nakon toga pa do 2004. godine u Željezari održava proizvodnju, kada Vlada za hiljadu eura podaje svoje akcije takođe ruskoj kompaniji Midlend risorzis holding. Šesnaest mjeseci njihovog upravljanja fabrikom doprinijelo je još većem urušavanju. I oni pod okriljem noći napuštaju Željezaru ostavljajući je sa ugašenom proizvodnjom i višemilionskim dugovima za šta niko do danas nije odgovarao. Nakon njih, Vlada ponovo fabriku prodaje stranom partneru i to, navodno za 5,1 milion eura holandsko-britanskoj kompaniji Montenegro spešlti stils (MNSS). Ne poštuje se kupoprodajni ugovor, a dugovi se dodatno gomilaju, što rezultira stečajem.