- Piše: Milutin Mićović

Crna Gora je veliki prozvođač bratske patologije. Bilo je toga i prije, ali sad se to radi organizovanije, osmišljenije i sofisticiranije. Tu epidemiju više i ne prenose samo (ne)ljudi, nego i demokratska pravila. Da bi ta proizvodnja išla sigurno, trebalo je državotvorni narod podijeliti na dvije polovine, što je i učinjeno, da ne bi bilo nijednog. Onda se - omraza, nezborenje, negledanje, preziranje, progonjenje, proizvodi uz državnu pomoć. Naopaka logika je izlaz za one koji uspješno upravljaju proizvodnjom državne patologije.

Oni kažu: dosta su Crnu Goru stvarali Srbi i Crnogorci, daj da je malo stvaraju i drugi narodi. Ako su oni nekad u istoriji i razarali Crnu Goru, neka je malo sad stvaraju, to je pravedno. Ako oni i ne osjećaju Crnu Goru kao svoju državu, dajmo im šansu da je stvaraju kao svoju, to je hrišćanski. A ovi koji su je stvarali kao svoju kroz vjekove, neka se odmore od stvaranja, neka žive k'o u tuđoj, to je baš bratski. Nije dobro niko da se navikne da je ovo njegova država. Iz svjetskih centara nam kažu da nikome na Balkanu država nije sigurna. Ne samo država nego i sve što drži tu državu, kao što su to jezik, pismo, pamćenje, kultura, crkva. To se prekonoć može tranzitovati u nešto drugo. Ne treba učiti nikoga ni na kakvu sigurnost. Posebno Srbe, najomraženiji narod na Balkanu. Koji su, eto koliki su, rušili carstva, mijenjali svjetski poredak, suprotstavljali se moćnim alijansama, kao ono skoro na Kosovu. Koliki su, a zaždili protiv Amerike i sve njene nebeske sile. Takva junaštva se ne smiju dopuštati malim narodima. Iako mali narodi jedino mogu biti junaci. Kao što velike vojne sile samo mogu biti nasilnici.

Dosta su se Srbi-Crnogorci proslavljali u bojevima od Carevog Laza do Vučjega Dola. Neka se odmore. Neće oni opet Crnoj Gori određivati put. A bi, kakvi su. Neka zaborave mitomanska junaštva od Kosovca do Mojkovca. Neka zaborave da su stvarali Crnu Goru. Neka zaborave da su pisali knjige, zidali crkve, pjevali pjesme. Odmorite se od pamćenja, kažemo im. Pada nam mrak na oči, čim vas vidimo. Neka ta velika djela sad rade drugi, mlađi koji još svoja djela ne učiniše. Evo braća Bošnjaci, Albanci, Hrvati, Romi. Došlo je njihovo vrijeme u Crnoj nam Gri, a vaše je prošlo. Ni Crnogorci ne vladaju, ako vam je lakše. Samo stvaraju uslove da drugi vladaju. Sve je dogovoreno, Crnogorci su samo menadžeri koji prave planove i kombinatoriku kako drugi uspješno da vladaju Crnom Gorom. U tome smo napredovali – ova Crna Gora nije ona Crna Gora. U poslednjih 20 godina, državotvorni menadžment je odradio velike poslove. Skoro smo već i izbrisali njenu realnu istoriju. Zar nije fiktivna istorija inspirativnija, lakša, ljepša, mnogo duža i uzvišenija. Zašto imamo savremenu demokratiju, i svjetsku tehnologiju, nego da i najteže stvari lako rješavamo?! Ako još treba nekoga da uništimo, to radimo uigranim demokratskim metodama. Prvo u svjetlu državne ideje objavimo da ti (recimo Srbi), nijesu za demokrtiju i modernu zapadnu civilizaciju, da su mitomani, bogomani i sl. Naravno, ne slušamo njihov strani jezik i dokaze, a radimo im šta nam padne na pamet. Zatvorimo ih u rezervat kao remetilački faktor, njihov jezik proglasimo - tuđinskim, crkvu okupatorskom, kulturu varvarskom. I, brate slatki – mirna Bosna i sva Arbanija!

(Autor je književnik)