-Piše: Ilija R. Miljanić

Trideseti kongres neokomunista okupi svu umišljenu, prozapadnu zavedenu svitu da otpozdravi vladaocima u besudnoj zemlji. Zaprijećeno je svakom „kongresmenu” da mora obući nešto „crveno“ po cijenu toga da isplazi gladni pocrvenjeli jezik, naravno ko može zinuti. Preplašeni narode Montenegra, ovo vam je predhimna tridesetog štedimlijskog kongresa vladaoca potamnjele i pozelenjele kamen gore-Crne Gore. Upravo poslušni i novo-internet narod umislio je da je predsjednik Đukanović miljenik SAD-a koje su povele sve poslednje ratove, preciznije više od 250 ratova za unipolarni svijet, djelo jednog gazde.

Prepuna arena u Podgorici prve redove rezervisala za dio čuvenih prevrtača i režisera prozapadnih krvavih pozorišta. Jedva iščekali pozive: Vuk Drašković, dr Novak Kilibarda, Nenad Čanak, Rasim Ljajić, nekada Miloševićev saborac, a sada vjerovatno Vučićev izaslanik po oba doma do „šengen šargarepe“ bez korijena. Naravno tu su i zvanice iz bratske Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Slovenije i dr. Jedan dio se javio preko video- linka da pozdrave vječni nastavak crnogorske bezumne skupštine s diktatorom koji nadmaši i vječnog Mugabea. U takvom sastavu bili su i neizbježni propagatori s domaće scene, predstavnici socijaldemokratskih aparata sa liberalnom zaprškom.

Gosti su ponešto progovorili na bini arene, da veličaju lik i djelo vječnog predsjednika Đukanovića, a poseban osvrt dao je čuveni oštrač noževa Vuk Drašković, rodom iz Gacka Polja, gdje je Smail Aga Čengić dugo vladao i harače od srpske sirotinje skupljao milom i silom. Ne znamo šta je prošaputao Vukov blizanac dr Novak, banjski basnopisac... Dva „velika” brata Vuk i Novak podigoše čevskog aranbašu Đukanovića riječima da je spriječio stvaranje balkanske Sirije na tlu Crne Gore ulaskom pod NATO kišobran za koji francuski predsjednik Makron nedavno izreče da je pred gašenjem.

Kongres je završen prije nego što je i počeo, ništa novo, Đukanović i Marković nastavili tridesetogodišnju okupaciju napaćenog naroda. Narod zasigurno zna da je porodica predsjednika Montenegra vlasnik ili većinski vlasnik sledećih dragocjenosti: cjelokupnog bankarskog sistema države, svog rudarskog bogatstva- rude boksita, uglja i dr. Elektroprivrede- sve protutnje u kabl kod nekog brata Berluskonija, Pivare, prehrane, Zetagradnje, Bemaka-Geneksa, RZUP-a, vjetroenergije, malih hidroelektrana i nadalje svih dolina, planina, pašnjaka i lovišta, a narodu šiljak u oba oka i ambar kamenja da se gađa među sobom kad dobro ogladni.

Ono što je preostalo, a ima još dosta, drže obožavaci porodičnih interesnih ambara, postavljeni da stražare da ne padne ogromno car- Milovo blago. Većinskom pravoslavnom narodu (više od 70 odsto) ostaju grabulje bez zubaca da grabulja i gleda kako predsjednik i premijer na tridesetom štedimlijskom kongresu crkavaju od smijeha svjesni da uspješno jašu na smrvljenim kičmama sopstvenog naroda.

Umišljeni montenegrijski režimlija i poslije trideset godina neprikosnovene vladavine namjerava da gusla još toliko do konačnog davljenja posrnulog naroda.

Nova jeres u Montenegru slijedi, ali čekaju se ustavne promjene koje će pretvarati crkvene objekte u turističke mauzoleje što se već nameće, preko Uneska, na Kosovu i Metohiji gdje je 250 crkvenih objekata porušeno pred očima savremenog svijeta. Tresla se dvorana od ostrašćenih i dresiranih „kongresmena”, a gosti su još jednom pokazali idolopoklonstvo.

---