Predstava koja će sigurno doživjeti još mnoga izvođenja uz burne aplauze publike, i velike i male, jeste novi lutkarski komad podgoričkog Gradskog pozorišta „Na ivici neba” (5+). Komad je premijerno sinoć izveden u velikoj sali KIC „Budo Tomović”, u okviru manifestacije DEUS 2019. Reprizno, igra danas od 12 časova, ponovo u velikoj sali KIC-a.
Komad je režirala bugarska rediteljka
Veselka Kunčeva, koja je zajedno sa
Inom Božidarevom i dramaturg. Scenografiju i lutke djelo su
Marijete Golomehove, koreografiju na muziku
Hrista Namlieva osmislio je
Javor Kunčev. Prevod sa bugarskog uradio je
Davor Dragojević, koji je zajedno sa
Katarinom Krek preveo i tekst songova.
„Na ivici neba” je komad koji govori o neobičnom prijateljstvu, vještice Šo i dječaka Tiša, o graničnom prijateljstvu. Jer, oni se tradicionalno nalaze na suprotnim stranama, zaraćenim. U najboljem slučaju, žive u paralelnim svjetovima. A, do prijateljstva dolazi zahvaljujući danas tako često sputanoj i zaboravljenoj dječijoj mašti. Naravno, ne nedostaje ni opasnih avantura kada su u pitanju mali Tišo i vještica Šo, tokom kojih savladavaju zloće, ali savladavaju i razlike i predrasude, postajući pravi prijatelji. Sve to uz mnogo muzike i humora, gradeći univerzalnu i toplu priču.
– Normalno je da su vještice za nas čudni likovni, jer pripadaju drugom svijetu. No, uprkos tome gradi se čvrsto prijateljstvo s djetetom, uprkos zabranama i stalnom sukobu, stalnom ratu sa ljudima. No, zahvaljujući tom prijateljstvu ova dva svijeta se ponovo vežu – kaže Kunčeva. A, do prijateljstva dolazi zahvaljujući dječijoj mašti.
– Mašta je tačka u kojoj se dodiruju ta dva paralelna svijeta. Zahvaljujući dječijoj mašti ljudi mogu da izgrade mostove prijateljstva, da zaborave i da su se mrzjeli i zašto su se mrzjeli, zašto su bili kivni jedni na druge – kaže Kunčeva. Na opasku da ovo zvuči veoma optimistično, rediteljka kaže da bismo trebali pogledati neku njenu predstavu za odrasle.
– Svi koji rade sa mnom znaju da nisam optimista, čak suprotno. Rijetko radim za djecu, češće radim za odrasle. Ali, mišljenja sam da čovjek ako želi u drugima da vidi dobro, to će mu i poći za rukom, jer to je dobro i u njegovoj duši. Naravno, trebaš biti sposoban da to pronađeš u drugima, da se otvoriš – kaže Kunčeva.
Na pitanje da li je onda priču o traganju za dobrom u nama koje svi posjedujemo, a koje se ne vidi uvijek na prvi pogled, možda lakše na scenu donijeti uz pomoć lutki, rediteljka kaže:
– Ne mogu reći da je lutka presudna, ali, treba imati u vidu jedan psihološki momenat - a to je da lutke mogu sve. Za razliku od čovjeka, realnog, lutke mogu da lete, da stvaraju čudesa, one mogu sve, i to zahvaljujući našoj mašti – naglašava Kunčeva. Pritom, lutka je i prvi čovjekov – dječiji susret sa onim drugim, susret sa pričom.
– Lutka je nekada bila bitna u tom prvom dječijem susretu sa svijetom, u istraživanju svijeta. Danas, djeca imaju televiziju, internet, telefone, kompjutere⌠I, oni danas nemaju šansu kakvu smo mi imali u djetinjstvu da „radimo” sa svojom maštom, i da uz pomoć mašte izgradimo cijele nove svjetove. I, zato ovakve predstave mogu djetetu da pomognu da pokrenu sopstvenu maštu i da uvide njeno bogatstvo, koliko je ona ljepša od bilo koje igrice na telefonu ili na kompjuteru. Meni je to najbitnije, da djeca vide da postoji nešto predivno izvan interneta – naglašava Kunčeva.
Ž.JANjUŠEVIĆ
Mnogo dobri glumci...Lutke oživljavaju glumci
Jelena Simić, Katarina Krek/Jelena Đukić, Miloš Pejović, Vanja Jovićević, Jovan Dabović, Maja Stojanović. Debitanti su studenti druge godine glume cetinjskog FDU iz klase prof.
Branka Ilića, Lazar Đurđević i
Lara Dragović.
– Imali smo kasting za ovu predstavu, koja zaista jeste fizički zahtjevna, u kojoj je mnogo i igre i plesa, koreografije, glume, animacije lutke⌠I mogu reći da su pravi heroji i mnogo dobri glumci – navodi Kunčeva.
)){kind=small}
