Roman „Stariji” iz pera Ljiljane Šarac u izdanju „Evrobooka” iz Beograda za kratko vrijeme doživio je tri izdanja. Riječ je o petom po redu romanu ove književnice koja slovi za jednu od najaktivnijih na savremenoj književnoj sceni Srbije. Prošlu godinu naša sagovornica upamtiće po brojnim književnim susretima, večerima i sajmovima, gdje je potpisivala svoj novi roman, kao i sve prethodne knjige, družeći se sa svojim čitaocima.
• Kako je nastao roman „Stariji”?
– Kada se nađe početak klupčeta na koje je namotana dobra priča, otad nema stajanja. Ono se kotrlja, namotaji se raspliću, a romani nižu! Tako je nastao „Stariji”. Javio se kao novo štrikanje po mustri „Starije”. Upotpunio je istraživanje ljubavne teme o razlici u godinama između partnera. Ako je „Starija” sagledala taj odnos iz ženskog ugla, on je to učinio iz muškog. Ideja za nastanak romana, koji će sa četvrtim činiti diptih, nije se odmah javila. Trebalo je da prvo ljubavna priča, u kojoj je Nadica glavna junakinja, prokrči put među mojim istorijskim romanima, da stekne povjerenje i skrene na sebe pažnju. Tek tada se pojavila želja da nastavim sa intimnim ispovjednim temama. I to iz muškog ugla. Trudila sam se da budem realna. Da stvari ne bojim u ružičasto, tamo gdje one to nisu, ali da ih i ne karikiram i ne vulgarizujem. Pokazalo se da je dobro posmatranje i udubljivanje u uzroke i posljedice jednog sociološkog fenomena učinilo da odnosi u priči budu uvjerljivi i dopadljivi.
• Kako ste gradili likove ovog romana?
– U fokusu romana „Stariji” našla su se trojica prijatelja Milan, Ivan i Dragan. Oni su nerazdvojni još od srednje škole. Odrastali su zajedno. Ženili se, razvodili, slavili rođenja djece, okumili se, gradili karijere... Šta god da im je život donosio, našli bi se kao podrška jedni drugima. Nijedan nije ostajao sam u nevolji. Tako združeni dočekali su i pedeseti rođendan. Svaki su proslavili u vedrom raspoloženju, sumirajući postignuto i doživljeno. I kada im se učinilo da sve znaju, da je sve postalo „sigurica”, život im izvuče tepih ispod nogu i promijeni im živote. Jedan se razboli, drugi ode od kuće, a treći zaljubi u studentkinju glume... Junaci ovog romana su upečatljivi. Njihove sudbine privlače pažnju čitalaca jer podsjećaju na ljude iz našeg okruženja. Sreli smo i upoznali mnoge njima nalik. Čitaoca „vuče” da pročita kako će se ta narušena, novonastala situacija razriješiti. Pitaju se hoće li autor izabrati bajku ili život? Jer, od tog izbora zavisi i kraj. Bila sam svjesna značaja te odluke. I nije mi bilo nimalo lako. Završetak romana izazvao je brojne polemike i komentare. Ali u tome i jeste poenta - da književno djelo pokrene na razmišljanje, analizu i komentarisanje.
• Budući da je sama tema utemeljena duboko u samom životu, u kojoj mjeri ste u roman unijeli i lični pečat? Koliko su junaci ljudi iz Vašeg okruženja, koliko tu ima Vas?
– Kada se pojavi tema zbog koje do kasno ostajem budna, znam da sam na dobrom putu do novog čitanog romana. Tako je bilo i sa nastankom „Starijeg”. Pisala sam ga sa snažnom željom da iz pozitivnog ugla sagledam vezu između sofisticiranog profesora Filološkog fakulteta i studentkinje glume koja mu je nova komšinica. Romantična, nježna, tanana, osjetljiva priča uzela me je pod svoje. Osjećala sam njen potencijal i trudila se da je ne ispustim, ne rasparam njeno fino tkanje. Vodila sam je pažljivo, sporo, psihološki utemeljujući reakcije junaka, pažljivo razmatrajući reakcije okoline, članova porodice... Preživljavala sam sve dileme kao da su moje. Plakala kao da sam ja ostavljena, uživajući kao da sam ja voljena. Ta snažna osjećanja će uvući u svoj vir svakog ko zaviri iza korica ove knjige.
• Roman je veoma brzo stekao popularnost kod čitalačke publike. Knjiga je doživjela već treće izdanje, i živi svoj život punim plućima?
– Roman „Stariji” je izašao početkom maja, i moji čitaoci su ga s nestrpljenjem očekivali. Bili su radoznali da vide koliko se priča ogleda u prethodnom romanu. Kako je usijedilo vrijeme godišnjih odmora preplavile su me fotografije „Starijeg” na najljepšim plažama Grčke, Turske, Egipta, Jadrana... Stigao je do Lidsa, Moskve, Čikaga, Toronta, Sidneja... Reakcije su sjajne! Dopao se ljudima, i rado je preporučivano štivo koje treba pročitati. Moje drugarice vole da kažu da „Stariji” osvaja! Pored lijepe ljubavne priče u njemu postoje divna putopisna mjesta koja čitaoca odvode u Botaničku baštu „Jevremovac”, do Sopota u Manastir Tresije, pa malo do Budve i Praga. Zanimljivi opisi će ih razonoditi, ali i zainteresovati za pomenuta mjesta. Ta poglavlja su moja preporuka da se pođe u avanturu i imaginarnu i stvarnu, jer sam je ja bila doživjela, a u djelu je ponovo oživjela.
• Poznato je da ste veoma aktivni u komunikaciji sa svojim čitaocima.
– Najvažniji korak je da čitalac uzme bar jedno moje djelo u ruke. Nakon tog svojevrsnog „upoznavanja” sve je lakše. Izuzetno poštujem svoje čitaoce. Spremna sam da svakom posvetim vrijeme i pažnju. Koristim sve raspoložive „kanale”. I fejsbuk, instagram, svoj veb sajt, jer sam veoma aktivna na svim mrežama. Najintimnija i najneposrednija su ipak druženja na promocijama koje priređujem tokom čitave godine. Recimo 2019. su obilježili sureti u Čajniču, Beču, Smederevu, Smederevskoj Palanci, Pančevu, Beogradu, Požarevcu, Boljevcu, Kikindi, Somboru, Topoli, Pećincima, Šidu... Uživam u svakoj razmjeni utisaka!
• Jedna kalendarska godina je iza nas. Kakvi su Vam književni planovi u ovoj godini?
– Moja energija je neiscrpna, a želje brojne. Mnogo toga ne zavisi od mene, ali činim sve što mogu da afirmišem i svoje ime i romane. Tradicionalno oko Svetog Nikole predajem šesti rukopis urednici. Tako da se nova, uzbudljiva priča sada nalazi u najboljim rukama. Ako bude dobro prihvaćena, možemo očekivati novi roman u proljeće 2020.
• Po čemu ćete pamtiti 2019. godinu?
– Godina 2019. mi je donijela ostvarenje mnogih krupnih želja. Otvorena su mnoga vrata, svi romani se podjednako traže, moja kolumna je čitana, novi sajt posjećen, šesti rukopis dovršen, nova ideja razrađena, brojni poduhvati započeti... Da mi je da 2020. bude samo upola kao 2019. bila bih presrećna.
• Da li planirate književni susret u Crnoj Gori?
– Crnoj Gori rado idem u pohode. Otkako pišem, to činim i duhovno, virtuelno, stvarajući putopisne reportaže u romanima o Budvi, Tivtu... Beskrajno bih voljela da na tom tlu predstavim svoje romane. Bilo bi to ostvarenje moje velike želje.
M. MILOSAVLjEVIĆ

---

Povremeno moje priče se „umrse”
• Šta radite onda kad Vam ponestane inspiracije?
– Povremeno, sva sreća rijetko, moje pletivo se „umrsi”. Priča se spetlja, a meni je teško da nastavim dalje. Tada spustim igle, ostavim započeto na određeno vrijeme da „odleži”. Međutim i pored tog prividnog mirovanja um procesuira započeto. I onda, čini mi se, ničim izazvano, iskrsne rješenje, te ja nastavim svoj „štrikeraj”.







”Crnoj Gori rado idem u pohode. Otkako pišem, to činim i duhovno, virtuelno, stvarajući putopisne reportaže u romanima o Budvi, Tivtu...