Lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović kazao je u intervjuu za „Dan” da je smjena vlasti i promjena sistema neophodna, ali i da u opoziciji moraju biti svjesni da bez inostranih partnera bitka sa takvom vrstom nesmjenjivog režima teško može biti dobijena. Abazović je kazao i da URA podržava zakonsko uređenje pitanja vjerskih zajedica i ostarivanja temeljnih ljudskih prava i sloboda, ali da je velika sramota što je zakon usvojen na način na koji je usvojen, u tri ujutru, bez trunke legitimiteta, na prepad i pred praznike.
Demokratska partija socijalista (DPS) ostaje pri stavu da opozicija treba da se vrati u parlament i da se dijalogom dođe do izmjena izbornog zakonodavstva. Kako to komentarišete, s obzirom da je dobar dio zakona već usvojen bez opozicije?
– U Skupštini Crne Gore legitimne su samo komemorativne sjednice, a sve ostalo je farsa i rijaliti. URA je jedina stranka koja je ostala do kraja dosledna u bojkotu parlamenta, a svakim potezom vlasti se potvrđuje ispravnost takve odluke. Naime, parlament je odavno izgubio svoju suštinsku funkciju, zato DPS i zove na dijalog, pokazujući, navodno, širinu i demokratski kapacitet, a svjesni da se tamo neće desiti nikakve značajne i suštinske promjene. Kriza legitimiteta, neozbiljnost rasprave, nepostojanje političke volje, korupcionaške afere i incidenti odlika su današnje Skupštine Crne Gore. Apsurdno je, pa čak i licemjerno, pozivati opoziciju u parlament poslije svega što se dogodilo. Podsjećam da je DPS krajem decembra usvojio nekoliko izbornih zakona, među kojima je i Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. Ti zakoni su usvojeni u atmosferi vanrednog stanja, bez rasprave, bez prisustva opozicije, a DPS ih je usaglasio sam sa sobom i sa svojim satelitima. Ti zakoni ne donose suštinske reforme niti zadiru u crne fondove i „koverte“ DPS-a. Zato kažem da je licemjerno u izbornoj godini pozivati opoziciju u parlament da se dogovara o polovini izbornih zakona, jer je polovina već izglasana u parlamentu. Da je svih 39 poslanika opozicije ostalo u bojkotu, sada bismo imali potpuno drugačiju situaciju. DPS ne bi mogao da simulira demokratiju kroz razne odbore, niti bi mogao da usvaja sa satelitima važne izborne zakone, a pritisak i uloga međunarodne zajednice bili bi mnogo veći.
S obzirom da je kriza sada, čini se, produbljena, i to ne samo na političkom, već i na društvenom nivou, kako doći do promjena kojima se teži - do smjene vlasti?
– Treba nam nova politička akcija, koja mora uključiti i neku vrstu posrednika. Ali, paralelno s tim treba doći do dogovora o minimumu principa za učešće na izborima. Kako vrijeme curi, tako je politička situacija sve složenija. Međutim, lično ostajem optimista. Tvrdim da je DPS vrlo ranjiv, naoročito nakon svega što je uradio. Ali, opozicija mora biti ozbiljnija, ne može se ratnohuškačkom retorikom, antigrađanskim djelovanjem i jeftinim populizmom očekivati promjena. Narod priziva promjene, ali želi nešto novo, a ne ono što su imali prije dvadeset ili trideset godina. U ovakvoj atmosferi, opcija odlaganja izbora, nakon probijanja svih rokova za dogovor, mora biti na stolu. To je model koji smo imali u pojedinim zemljama okruženja i nije nešto što je nepoznato u političkom životu.
Očekujete li pomoć međunarodne zajednice i u kom obimu?
– Međunarodna zajednica je upala u vrtlog crnogorske politike, koji se jednom riječju naziva – „raspameti”. Pokušali su na nekoliko načina, sa nekoliko subjekata, a sve je na kraju završilo neuspješno. Moraju shvatiti da kad biraju na koga će igrati to mora da bude neko ko ima petlje da stvari dovede do kraja. Ovako se samo vrtimo ukrug. Kako god bilo, ima nekoliko novih ideja koje će URA predstaviti međunarodnoj zajednici kao potencijalna rješenja. Moramo biti svjesni da bez inostranih partnera bitka sa ovakvom vrstom nesmjenjivog režima teško može biti dobijena. Na nama je da pokažemo da smo kredibilna alternativa, a od njih ne tražimo podršku opoziciji, već podršku pravdi i odbrani temeljnih vrijednosti i principa koje sami propagiraju. Ništa više od toga.
Kako komentarišete usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je podijelio Crnu Goru, ali i izveo narod na ulice. Smatrate li da će vlast ipak povući zakon?
– Moralnu obnovu države ne mogu sprovesti kriminalci i ratni profiteri, ali ni ekstremisti i fanatici, već pošteni, časni i znaveni ljudi, koji jedini mogu transformisati ovo društvo nabolje. Mislim da u ovome leži veliki dio objašnjenja zašto smo došli u ovu situaciju. Ali, pokušaću da pojasnim svoj ugao. Sve mi od početka miriše na planiranu igranku Mila Đukanovića i nekih centara moći unutar i van Crne Gore, sa ciljem da se izazove kontrolisani konflikt, stavi turbina nacionalističkim grupacijama koje su najbučnije i homogenizuje nezadovoljno biračko tijelo DPS pred naredne izbore pričom kako opet „branimo državu“. Takođe, Đukanović je ovim činom računao da će uništiti izbornu reformu, ali i zadovoljiti određenu geopolitičku komponentu kako bi oprao sebe pred međunarodnim partnerima i skrenuo fokus sa brojnih afera koje su potresle državu, ali i njega lično. Kako god bilo, mislim da se malo preigrao i da „jahanje na tigru“ nije metoda koja će ga na kraju spasiti silaska sa vlasti.
Da budem u potpunosti jasan, URA podržava zakonsko uređenje pitanja vjerskih zajedica i ostarivanja temeljnih ljudskih prava i sloboda. Smatramo da niko, pa ni SPC, ne smije biti van pravnog sistema države, ali raditi to na ovakav način, bez trunke legitimiteta, na prepad, pred praznike je velika sramota. Ne može većina koja je proizašla iz „Koverte“ tek tako da donosi odluke koje cijepaju slabašno tkivo našeg društva. Stoga je ovo moralo biti plod šireg društvenog konsenzusa. Pitanje vjerskih osjećanja u Crnoj Gori je duboko intimna stvar i iziskuje poseban senzibilitet. Imali ste na Cetinju i u Podgorici za Badnji dan članove istih porodica koji su nalagali badnjake na različitim mjestima, razdvojeni policijskim kordonima i barikadama. Jaz je zaista dubok i zato se ove stvari ne mogu prelamati preko koljena. I što je najlicemjernije, i Đukanović i premijer Duško Marković su u svojim božićnim čestitkama pozvali na pomirenje, a nekoliko dana ranije su ničim neizazvani raspalili ogromnu vjersku i nacionalnu mržnju, u čemu ih je retorički podržao i jedan dio opozicije. To tako ne ide. Apelujem na sve da se sačuvaju mir i dostojanstvo, a svaki akt se može promijeniti ili unaprijediti ukoliko je naprevedan. U Crnoj Gori postoje mnoge nepravde koje čekaju da budu ispravljene. Mnogo drugih rješenja je takođe udarilo na građane, a otišlo u korist pojedinaca i tajkuna. To znači da rješenje leži u promjeni vlasti i sistema. Treba nam nova, neukaljana politička elita i drugačija politička kultura. Do te dugo očekivane promjene ostaje kao najbolje rješenje da Vlada i zainteresovane strane pokrenu dijalog. Crna Gora jeste nezavisna i suverena, ali će svoju punu državnost moći da kruniše tek kada joj se oslobode institucije, ojača ekonomsko-socijalna moć i zaživi istinski koncept građanskog društva. Da bismo do toga došli, moramo se koncentrisati na socijalnu koheziju i okupljanje zdravih snaga, a suzdržavati se od ishitrenih, jednostranih poteza.
S.RADEVIĆ


Bez pristojnog izbornog procesa vratićemo se u jednopartijski sistem

Vjerujete li da će izbora ipak biti ili je bojkot izvjestan?
– Skoro da više nije pitanje izbori ili bojkot, već smisla bilo kakvog političkog djelovanja, pa samim tim i mjerenja u Crnoj Gori. Pogledajte današnji ASK, DIK, koja je u blokadi, afere tužilaštva, afere vrha policije, Skupštinu Crne Gore, koja je dotakla samo dno, Vladu, koja hapsi novinare, tužioce koji mirno gledaju kako se nasrće na novinare... U Crnoj Gori su mnoge stvari izgubile smisao. Treba nam velika društveno-moralna obnova. Kako do nje doći, ostaje veliko pitanje. URA stoga ponavlja ranije poznati stav: ne treba učestvovati u farsi! Ako ne možemo da imamo pristojan izborni proces, vraćanje u jednopartijski sistem je naša realnost.
U svakom slučaju, nastavićemo da se borimo za normalnu i pristojnu Crnu Goru. URA nije samo politička partija, nego i platforma za okupljanje svih slobodnomislećih ljudi koji žele promjene nabolje, bez obzira da li su partijski vezani za nas ili ne. Naš zadatak je da okupimo te ljude, da objedinimo snage, da pokažemo da su, osim hrabrosti, i stručnost i znanje na našoj strani, i da tako okupljeni nastavimo da pružamo otpor svemu lošem što karakteriše sadašnju vlast.