Helou najmiliji moji, pa kako ste? Jel se preživjela Nova godina i velike količine masnoće, pilence, prasence, vince i pivence. I jeste li bolji, pametniji, jeste li već uspjeli nekoga da iznervirate, il vas još drži praznična euforija. Aj da čujem sad, koliko je vas od prvog počelo na dijete, da se skockate do ljeta, jel neko prestao da puši il počeo da ide u teretanu? A da učite, ima li toga. Raspust je uveliko u toku, i po cijeli dan slušam „a kako je dosadno”, „ima li što da se jede”, „promijeni taj kanal, oću da ja gledam nešto drugo”, e lijepo ako znam jel ljepše kad su doma ili kad su u školu. Nikad udovoljit, vazda te neke kisjele i smrknute fačice, a samo deset i četrnaest godina. E, u kakve starice stašu ove naše đeve, mili brate. Sve nešto krmeljavo, bezidejno, sve bljutavo. Ja sam donijela par dobrih odluka za predstojeću godinu. Jedna od njih je da ću ponovo da se „okrenem” sebi. Malo se Bisenija puštila nizvodno, ali neće da može, vratićemo se u psiho-fizičku ravnotežu. A to znači da se više smijem, da se bavim sportom, da se ne sjekiram i da redovno „čistim” foldere Prijatelja, porodice, kolege, poznatih i nepoznatih, amo te lagano, energetski vampiri, potamo se.. Gorica je ponovo moja najbolja prijateljica, i duboko disanje. Neću dozvoliti da me „rijetki” izbace iz takta i poremete mi duševne mirove, jer ko hoće lijepo, aj u kolo, mjesta ima, a ko neće kako oće. To i vama preporučujem. Uh sam pogled na trpezu izaziva mi blagu nesvjesticu i mučninu. Stvarno koliko čovjek može da popije i pojede iz dosade, to niđe na svijetu nema. Treba uvest dočeke novih godina isključivo po restoranima, đe se protokol zna i koliko se može pojest i popit ili na trgu, nema jeđe, samo pij, i to dok se možeš držat na noge, a nakon toga aj polako doma. No niko da se dosjeti. Nego, nakon praznika svima holesteroli „high” i dobar i loš i zao, a energija, mrčenica „low”, ali ne i kod Bise. Biska je već prvog januara, ustala u sedam, istrčala svoj prvi krug oko spomenika i poput Rokija iz istoimenog filma, podignutih ruku i pesnica rekla sebi„ toooo, majstore, ženo, majko, kraLiceee” , kako je to bio vrhunski osjećaj, probajte!! Ne robujte stereotipima, sem kad je ruska salata u pitanju, ona nekako baš dođe posebna samo za Novu godinu, nezaobilazna sarma i baklava. Ove sam godine uradila strava stvar. Svim ljudima koji su mi čestitali Novu sam odgovorila, ali sam prelistala imenik i nekim davno zaboravljenim poznanicima, drugovima, prijateljima sa kojima se ne čuh poodavno, e njima poslah specijalnu poruku. Samo im zamišljam lica dok otvaraju poruku, jer ja ne šaljem one lančane i grupne. Ja sam uvijek posebna pa su mi i poruke takve, posebne i autentične jer ljudi zaslužuju da im se obratimo imenom i baš njima posebno nešto poželimo. Nešto što znamo da tiho priželjkuju, kao na primjer, kartu za Havaje, položen vozački ispit, možda skok sa padobranom. Budite ljudi koji poznaju svoje ljude, vole ih iskreno i žele im dobro. Eto, još jedared da vam čestitam Novo ljeto. Uz radosan poklič „uzdravlje” (jer vele, živjet se može i na aparatima) i još jednu moju novogodišnju želju. Samo nek nam para fali, a ostalog da imamo na pretek … Ljubi vas Bisa.