Mlada glumica Jelena Đukić može se smatrati srećnom, jer nije mala stvar biti praktično na početku karijere u istom filmu sa glumačkim veličinama poput velike Mire Banjac, Vojina Ćetkovića, Marije Škaričić, Peđe Bjelca, Nade Šargin, Dubravke Drakić. Iako je diplomirala glumu pretprošle godine već je ostvarila zapažene uloge u predstavama „Zetskog doma” „Bog masakra” (diplomska predstava), Gradskog pozorišta „Mi djeca sa Stanice ZOO” i „Na ivici neba”, i novom čitanju kultnog komada „Tre sorelle” Centra za kulturu Tivat, u filmu „Grudi” Marije Perović, koji će imati bioskopsku premijeru u Podgorici (22. januar) i Beogradu (5. februar), pa će je upoznati i filmska publika u regionu.
U ovom filmu igraju neka od najvećih glumačkih imena. Kako je bilo praktično na početku karijere dijeliti kadar sa njima?
– Oni su veliki glumci, i to u pravom smislu. Malo je reći da su dobri glumci. Oni su zvijezde, ne zbog nekih površnih stvari, nego zbog toga kako glume. Na primjer Mira Banjac – riječi su nedovoljne to da opišu. Slično je i sa ostalima. Marija je okupila odličnu ekipu – Vojina Ćetkovića, Nadu Šargin, Peđu Bjelca iz Srbije, Mariju i Brunu Bebić iz Hrvatske, i naše glumce koje predvodi Dubravka Drakić. Ovaj film mi je pružio zadovoljstvo što sam prvi put glumila sa svojom profesorkom Dubravkom Drakić. Bilo mi je veoma zanimljivo da sa nekim ko mi je predavao na fakultetu postanem kolega. Bilo je divno kako je ona pronašla ravnotežu radeći sa mnom između pedagoga i kolege. Veoma sam srećna što smo baš u ovom filmu počele da sarađujemo kao glumice. Poslije snimanja ovog filma uslijedili su drugi zajednički projekti, što me strašno raduje jer ona kao moj profesor zna da me usmjeri, nauči, posavjetuje. Najviše sam radila sa Marijom i Brunom, koja igra moju baku, kao i Peđom Bjelcem. U filmu je nećete vidjeti, ali u TV seriji „Grudi” imam jednu veliku scenu sa velikom Mirom Banjac.
Kako je bilo igrati kćerku Marije Škaričić, jedne od najcjenjenijih glumica u Hrvatskoj i regionu?
– Srećna sam što sam je upoznala. Ona je veoma priznata glumica ne samo u Hrvatskoj i regionu nego i u Evropi, gdje je dobila niz nagrada. Ona je popularnost stekla zasluženo. Ona je primjer glumice koja je veoma vrijedna i posvećena svom poslu koji stvarno veoma voli. Ponašala se veoma prisno, kao starija koleginica, kao majka, pomagala mi da stvorim lik u zajedničkim scenama. Bila je puna podrške i razumijevanja. Imale smo specifičan odnos. Pored toga što je izuzetna glumica, toliko je skromna i neposredna. Bilo mi je zaista lijepo raditi sa njom. S druge strane, Crna Gora je malo tržište, znamo se svi iz ove branše, pa je bilo izuzetno lijepo upoznati neke druge kolege i raditi sa njima, a pogotovo raditi sa takvim imenima.
Šta znači za Vas da na početku karijere igrate sa tako velikim umjetnicima?
– Kad ste mladi glumac imate veliku tremu kad igrate sa tako velikim glumcima. Stalno se pitate kako im pristupiti u kadru... Sa Mirom Banjac sam se upoznala u garderobi dok smo se spremale za snimanje, i tada sam shvatila koliko su svi veliki glumci jednostavni i pristupačni. Ona je divna žena koja nije imala problem da poslije takve karijere i toliko divnih uloga priđe i kaže mi u čemu sam dobra i da me pohvali. Jako je lako raditi sa takvim ljudima. To mi mnogo znači. Imale smo zajedničku kratku scenu, dosta potresnu. Bilo je dovoljno da je gledam u oči i reagujem. Nema tu velike filozofije. Toliko je živa u kadru da je samo pogled u njene oči bio dovoljan da moja reakcija bude prirodna. To je za mene bila neprocjenjiva stvar, jer sam, pogotovo kad su filmovi i TV serije u pitanju, bila početnik. Zato je za mene rad sa ovim glumcima bio ogromno iskustvo u tom momentu. Peđa Bjelac, neizmjerno šarmantan i duhovit i u kadru i van njega, Danila, svog filmskog sina i mene, stalno je zabavljao da bi nam snimanje bilo što lakše. Bili smo kao jedna porodica u kojoj se tačno znalo ko šta radi, ko nas podržava, hvali, ko će da nam da kaže šta treba popraviti.
Šta je ono šta ste naučili na ovom snimanju?
– Bili smo stalno okrenuti jedni drugima, i ja sam shvatila da i ti veliki glumci rade kao kad su bili na početku karijere. Očigledno, i kad počinješ i kad snimaš nakon 20 i 50 godina karijere gluma je ista. Oni sa istim žarom pristupaju poslu, obraćaju se kolegama. Shvatila sam da kad vjeruješ u projekat i priču onda ti je mnogo lakše da je ispričaš.
Kako ste se nosili sa ovom pričom, koja je i potresna i poučna i obraća se svim ženama, bez obzira na godine?
– Ono što sam zavoljela kod ove priče, od momenta kad sam je pročitala i nakon razgovora sa Marijom Perović, to je što se obraća trima generacijama žena. „Grudi” u centru imaju jednu generaciju žena, ali se podjednako obraćaju i onoj prije i onoj poslije – majkama, njihovim roditeljima i njihovoj djeci. Imamo tri perspektive jedne teme. Nadala sam se i očekivala da će se desiti ono što su uradile moje drugarice koje su vidjele film - odlučile su da idu na pregled. To mi je reklo da je ovaj film ispunio zadatak, pa osim što je takao publiku on je ispunio cilj da opomene, što je veoma važno za ovu temu. Jer, u Crnoj Gori se rijetko govori o temama koje su tako potresne. Mi se trudimo da ono strašno stavimo ispod tepiha i pravimo se da ne postoji. Baš zbog toga problem postane veći i dođe do tačke da više ne može da se riješi.
Da li Vam je ovaj projekat donio nove uloge?
– Nisam sigurna šta zbog čega dolazi. Serija je prikazana u Srbiji, vjerujem da će i kod nas. Nakon prikazivanja TV serije radila sam sa ljudima koji su me gledali na malim ekranima. Ali, televizija donosi jednu publiku i angažmane, film je nešto drugo. Zato sa nestrpljenjem očekujem filmske premijere u Beogradu i Podgorici. Ono što me baš raduje što sam nakon serije igrala u još nekim projektima sa profesoricom Dubravkom Drakić. Radujem se ovoj filmskoj premijeri, jer film donosi jednu drugačiju energiju. Dosnimavali smo scene, snimali smo u Splitu i divno je bilo družiti se opet s Marijom Škaričić nakon godinu dana. Film je po meni još emotivniji i baš sam nestrpljiva da ga vidim u bioskopu.
S.ĆETKOVIĆ