-Piše: Perivoje Popović
CRNA GORA JE SVETORODNA ZEMLjA GOSPODNjA koju je služeći Volji Gospodnjoj pred svijetom bijelim i obrazom svijetlim ljudima izabranim podarila
MITROPOLIJA - MITROPOLIJA JE CRNA GORA. Crnom Gorom treba da upravlja svijetlo plavo njeno nebo, a ne tama paklenog podzemlja. „ Srpsko je nebo plave boje, na njemu sjedi srpski Bog.“ Tako je jednom besmrtno izrekao slavu božje pravde znameniti pjesnik slobode. Riječ njegova bijaše i traje kao sveta do dana sudnjega, do dana nade u kome živimo...
Ko je stvorio Crnu Goru – Mitropolija, Crkva srpska pravoslavna – kao „vojevodič serpskoj zemlji“ potpisa se prije više od 300 godina
Danil Petrovič, vladika černogorski. I priznade ga više od pola svijeta i onda i sada, velika Carska Rosija,
Petra Velikoga imperija. I preostali dio svijeta – malo, pomalo...
MITROPOLIJA JE CRNA GORA, CRNA GORA JE MITROPOLIJA – JESTE I BIĆE...
Baš zato aktuelnu društvenu zbilju u Crnoj Gori ne mogu i ne treba da promišljaju oni koji ne znaju da gledaju licem prema Nebu, nego su isključivo i maloznaveno okrenuti prema podzemlju. Prosti jadi da su prema zemlji – i na njoj ima mnogo tragova bogočovječnosti.
Situacija je, kažu podzemlju priklonjeni, složena, teška. Komplikovana...
Ne - situacija je pobožno nadahnuta. Samo, tamo negdje na restlovima magle i sumraka duvaju ostaci bogobitnog praznovjerja.
Većinski narod u Crnoj Gori je hrišćanski, pravoslavni, srpski i(li) crnogorski, bogougodni narod. Taj i takav
IZABRANI NAROD DANAŠNjEGA DOBA bezmalo stoprocentno većinski vjeruje i srcem od Gospoda blagoslovenim i junačkim, vjeruje svojoj jedinoj SRPSKOJ Crkvi – Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, Eparhiji budimljansko-nikšićkoj, Zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj, te Mileševskoj, svetosavskoj. Ko to, Gospode, koji zemljom i Nebom hodiš i toržestvuješ, ko to ne sanja u snovima, ko ne živi na javi, ko ne leti na krilima Belog anđela u susret sreći i ljubavi koju nam On, Svemogući daruje?! Ej, svini, osvini, osijaj Dan Naš, Vasilije Sveti Ostroški Čudotvorče, Slava Ti i Milost; ogrijte nas, Sveti, vatrom vladike Danila sa Careva Laza,
Svetoga Petra Cetinjskoga sa Martinića i Krusa, Gorskoga vijenca i Luče Njegoševe, knjaza Danila sa Grahovca, cara junaka sa Vučjeg Dola, vojvode
Marka sa Meduna i Fundine, serdara
Janka sa Mojkovca i, i, i... Sveti Svetitelji, ispod Lovćena sa Cetinjskoga Svetorodnoga Prijestolja. Molimo se, molimo Vas Svetoslavitelji i Svetoga Save nastavitelji...Molimo, onako duboko, iskreno i odano, kako to samo mi na ovom kamenu izrasli, u nebeske heroje stasali, znamo.
Narod vjeruje Bogu Svemoćnome i Njegovom domu na zemlji – Crkvi Svojoj.
Narod ovaj ne vjeruje vlasti koja jedinoj Svetoj od Boga i Vaseljene priznatoj Crkvi ne vjeruje!
Vlast ova ne vjeruje svome narodu, ne voli ga jer progoni Crkvu i Gospoda u koje taj narod vjeruje! I koji taj narod Božanskom toplinom grle i griju...
Vlast koja ne vjeruje narodu nema prava njime da upravlja.
Vlast koja ne voli svoj narod nema blagoslova da tome narodu sudi.
Vlasti koja ne priznaje Gospodnju pravdu, nije dato da sprovodi pravo!
Vlast koja ne poznaje SLOBODU OD BOGA DADENU ČOVJEKU I NARODU nema snage i nema nikakve mjere, niti sprave da mjeri cijenu slobode.
Mjera slobode je pokajanje, ponizno kajanje pred NARODOM GOSPODNjIM: OPROSTI GOSPODE, OPROSTI MATI CRNE GORE, CRKVO SVETA, OPROSTI NARODE, „ODLAZIMO NA SUĐENO MJESTO, ODLAZIMO DA SE NE VRATIMO“.
)){kind=small}
