-Piše: Boris Jovanović

I Holokaust je sprovođen po zakonu...

Tek da se sjetimo ovog ozakonjenog užasa...

Tek da se sjetimo one jezive sintagme- banalnost zla...

Ozakonjena banalnost zla, kako bi se to po zakonu ustvrdilo...

I prokleta endehazija, najužasnija nakaza u istoriji čovječanstva, šljakala je po zakonu...

Tek da i to spomenemo...

Samo što je taj zakon bio pavelićevski zakon...

Elem, Pavelić je sve radio po svom zakonu... banalnost zla...nepodnošljiva i zakonita lakoća zločina...
Nacistički monstrumi su, dapače, sve radili po zakonu. Po nacističkom zakonu. I u primjeni nacističkih zakona bili revnosni i besprekorno pedantni. Pedatno su spaljivali mučenike u pedantno i revnosno održavanim visokim pećima...pedanterija je zakonito vladala i u gasnim komorama u kojima su mučenici pedantno gušeni...naravno, po zakonu, a kako bi drugo...

Pedantni nacistički činovnici, vukovski rečeno besramni zlikovci, samo su pedantno i revnosno sprovodili zakon. Nacistički zakon, naravno...ali-zakon.

Sjetimo se Nirnberškog procesa i sličnih procesa na kojima se sudilo monstrumima zbog toga što su radili po zakonu...

I gdje je tu krivica, pitali su se krvnici koji su šljakali po zakonu, rmbačili prekovremeno...

Kada su gadovima namicane omče na vrat, njihovo čuđenje nije prestajalo. Njihova uvrijeđenost nije jenjavala. Kako je moguće da neko bude kažnjen samo zbog toga što je radio po zakonu. Prekovremeno. Bez naplate zakonitog prekovremenog rada...

Po zakonu su recimo letjele glave nevinima. U onim davnim zakonitim vremenima.

Po zakonu, recimo, još uvijek kamenuju preljubnice. U ovim dražesnim sadašnjim vremenima...

Po zakonu su kidali noseve, uši ili su zakonito iskopavali oči zbog sramotne riječi ili zabranjenog pogleda. Pa valjda su i lomače potpaljivane po neprikosnovenim zakonima... U ne tako davnim, a potpuno zakonitim vremenima...

Najviše zla je urađeno po zakonu...

Po zlikovačkom članu tom i tom...

Po bestijalnom paragrafu-tom i tom...

U ime naopakih zakonodavaca-tih i tih...

Sjetimo se samo crvenog zakonitog terora i crvenih dželata koji su se držali zakona kao pijani plota...pa u jednoj ručici zakonik, a u drugoj-kama...

I sjetimo se raznih crnih terora koji su bili prepoznatljivi po zakonu...

Dakle, u čemu je problem?

U primjeni zakona ili u naopakom zakonu...biće da je posrijedi i jedno i drugo...

Primjena naopakog zakona...

Kada naopaki stvorovi sroče naopaki zakon, obavljena je većina naopakog posla. Veoma je lako među naopakima naći one naopakije koji će revnosno trudbenički primjenjivati naopaki zakon...

Na primjer, Zakon o slobodi vjeroispovijesti...Ili slične naopake zakone...

Sjetimo se, recimo referendumskog zakona...

Ili zakona o nemuštom jeziku...

Sve je bilo po zakonu, jer zakon ne podrazumijeva istinu...

Istina nije ni važna za naopaki zakon...Za primjenu naopakog zakona najvažnija je naopaka zakonitost.

Zato se na zakon najviše i pozivaju oni razbojnici koji su sve uradili mimo Božijih i ljudskih zakona.

Zato zakon i nije važan u zemlji bezakonja u kojoj svako bezakonje pravom sile postaje zakon...

Valjda je lakše mučeniku kad ga ubiju i obeščaste po zakonu, bez krivice. Ili mu je teže...U tome je ta zakonska caka...

Da bude teže i sramnije...

Pitajte Brisel i razne brisele... pitajte Strazbur i razne strazbure...Nešto o tome znaju i venecije...Kako to ide onako pokvareno, ali po zakonu...

(Autor je književnik)

---