-Piše: Krsto J. Pejović

Kažu da svete knjige govore da se savršena molitva sastoji u razgovoru s Bogom. Litija koja je povorka vjerujućeg naroda sa sveštenstvom Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve „razum je u duhovnom životu“.

Svijet koji čini povorku, svijet je čistog duha i razumnog uma. Tu se vidi dodir temelja ljudske vrijednosti. Tu je razum u duhovnom životu, jer učesnici litije znaju da je litija odbrana pravde. Litija je dokaz da Mitropolija crnogorsko -primorska nije potonula. Molitve vjernika iz povorke su prizivanje Boga i Božjeg sina, zbog ljubavi i mira i radosnog života koji nam daje Crkva. Liturgija je čin koji „čovjeka čini čovjekom“. Nikada ranije nije bilo jedinstvenije stanje duha pretežnog dijela pravoslavnog naroda, onog koji sebe doživljava Svetosavljem. Vladika Nikolaj Velimirović bi kazao „da su crkveni oci produžili djela svetih otaca“, jer je narod s njima. Inače, usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti nema matricu koja bi ga opravdala. Znanje i vladanje učesnika litije pokazalo je da postoji hrišćanska etika.

Litije su širom Crne Gore javno potvrdile da je Bog apsolutno biće. Pokazale su da je mitropolija apsolutno crnogorsko-primorska, kao živa organizacija Srpske pravoslavne crkve. Narod koji čini litiju podsjeća da se božanstvo budi među vjernicima kojima je crkva „sveta majka“. Svaki učesnik litije predstavlja sebe i kao duhovno i kao moralno biće. Da je mitropolija oblik našeg dostojanstva, potvrđuje i blag i iskren osmijeh pripadnika policije koji besprekorno s narodom održavaju red. Dosadašnje litije, koje su bile uoči Hristovog rođenja, pokazale su i dokazuju šta narod želi, i da narod u svom „srcu ima Boga i Hrista“. Litija je, kako veli Biblija, put kojim se ide na Svetu Goru. Da je litija „tihi glas“, pokazala je i sama povorka iz koje se može čuti tekst „knjige koja brani Boga”. Zbog toga se slobodno može reći da je litija pokazala kako ljudi znaju vjeru povratiti i sačuvati, kako biti u službi istine. Litije širom Crne Gore pokazale su koliko je čovjek blažen i vjernik. Litija je pokazala da je naša Crkva saborna, da je apostolska i da nije „zaboravljena čitanka“. Litije su pokazale da su dio kulture posvećen rođenju Boga Hrista. Jedino one i podsjećaju na taj istorijski događaj, a ne Zakon o slobodi vjeroispovijesti vjerskih zajednica. Na osnovu utiska koji odaje mirnoća koja vlada litijom, s pravom se može reći da su među polaznicima „anđeli s neba“. Učesnici litije žele svojim prisustvom da tvorevinu Zakona o vjeroispovijesti „vrate kući“: Litija i sveštenstvo Mitropolije crnogorsko-primorske žele reći onu biblijsku „kĂ´ između ljudi zna šta je čovjeku osim duha u njemu.“ Stoga „blago onima koji grade mir, jer će se sinovima Božjim nazvati“. Dakle, litija je blažena i njena snaga je u spomen majke i Crkve. Inače, sa svake održane litije osjeća se glas razuma za hrišćansko mirno rješenje nesporazuma nsatalog usvojenim zakonom. Pravno rasuđivanje ne bi trebalo da dovede do uvažavanja nekog „višeg interesa“. Može se samo suprotstaviti uspostavljenju objektivnog interesa. I ono što je, takođe, važno napomenuti, da u nauci još nije nađen trag knjige o crnogorskim slavama i praznicima. Da su bile i ostale samo srpske slave i praznici, potvrđuje i dokazuje i azbučnik srpskih slava koji počinje od Avakuma, prepodobrog mučenika- Đakona. Pjesnik kaže da se „poslije svake nepravde rađa Hrist“. I to tako biva, i to je nesporno. Stanje u vezi usvojenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti podsjetilo je autora ovog teksta na svojevremeno održanu tribinu početkom 70-ih godina prošlog vijeka u Beogradu, pod naslovom „Bog je mrtav“. Sam autor je sjedio u poslednjem redu, pored književnika Jakova Globareva, do koga se nalazio prof.dr Lazar Milin. Dok su tadašnji ljevičari pucali iz svih rafala baražnom vatrom protiv Boga, Globarev reče: „Pomozi nam Bože i smiluj sa na nas“. Čuvši ove riječi, prof. Bogoslovskog fakulteta, dr Milin, zamoli da mu se doda pokretni mikrofon i nakon nekoliko sekundi on ustade i kratko reče: „Ne znam kako možete govoriti da je Bog mrtav, kad se ovolika hajka protiv njega digla“. Bio je to kraj javne tribine.

Da uporedim s aktuelnom situacijom... Kako može biti govora da nema Mitropolije crnogorsko-primorske kad se usvajanjem spornog zakona digla ovakva hajka protiv nje?! Litija je blagovijest i neka bude kako je Bog kazao. Glas razuma je za hrišćansko mirno rješenje. To dosadašnje litije dokazuju i potvrđuju. U Bogu je sve, a mimo njega ništa. Vladika Nikolaj Velimirović bi kazao: „Kada se zavežu jezici, kada se namršti sudba – crkva govori“. Dakle, kako veli Nikolaj Berđajev, u istini je „ne samo otkrivenje Bogu“, već i odgovor „oktkrovenja čovjeka Boga“: Smisao istorije mitropolije je u tome i to je njena misija. Narod Crne Gore zna da je istorijsko pamćenje vezano za istorijsko trajanje, kome kraja nema, a to je Mitropolija crnogorsko- primorska, jer samo ona služi Bogu i volji naroda.

---