- Piše: Milutin Mićović

Crna Gora danas je i najcrnja i najsvjetlija, kaže mi moj prijatelj! Kako to može biti, pitam? Kao da se u jednoj čaši može razdvojiti čista i mutna voda? O čemu pričaš? -O nečemu što i nije lako dokazati riječima, kaže mi, posebno onom ko se oslanja na prostu logiku. Riječi ne mogu uvijek da pokažu ono što se pokazuje na djelu, kako bi rekao dobri Egziperi. I ne treba da pričamo, treba gledati. I ne treba samo slušati riječi, nego i tišinu.

-Predlažeš da prekinemo razgovor? -Ne, nećemo prekidati razgovor, nemoguće je. Jer mi razgovaramo i kad ćutimo. –Dobro, kažem mu, ali nije dobro da naš razgovor ostane samo među nama, trebalo bi da ga čuje još neko. Jer vidiš, ubrzano se dijeli Crna Gora, a podijeljena do dna, urušiće se u svoj ponor.

-Nije baš tako, kaže mi kao onaj koji nešto zna što sagovornik ne zna. Ovakva podijeljenost Crne Gore mogla bi da je pokrene ka nekom neophodnom jedinstvu. Jer ova koja svijetli, ne svijetli samo za sebe, nego osvjetljava onu koja je u mraku. Pogledaj šta se sve tu vidi:

Vidiš one koji su „gradili novu Crnu Goru“, da je nijesu gradili, nego razarali. Vidiš crnogorske prvake, koji nijesu mislili Crnoj Gori dobro, nego - kako zavaditi braću, kako im iščupati jezik iz glave, kako napraviti „suvišnog čovjeka“ i suvišan narod. Taj „suvišni narod“ optužen je za građanske ratove u Jugoslaviji, Siriji, Libiji, Avganistanu. A ko je optužen za sve to optužen je za poplave i požare, zemljotrese i cunamije, za globalno otopljavanje, za stradanje kengura u Australiji i bijelih supova na planini Kilimandžaro. Da bi im na kraju izrekli presudu - krivi ste, nebraćo, što Crna Gora hoće da propadne. Vi nikad nijeste umjeli misliti civilizovano, lojalno i logično, prema usvojenoj nacionalnoj, građanskoj, ili globalnoj doktrini. A to znači da ste krivi za sve nesporazume u nama, u Crnoj nam Gori, u svijetu. Sad se bunite i hoćete da poludite što mi hoćemo da vašu crkvu, koja vas nagovara na takve avanture uma, stavimo u neki podnošljiv poredak i logiku. Nas ne zanima crkva onakva kakvu vi doživljavate vašim nelogičnim umom, nas zanima crkva koju možemo da stavimo u svoju logiku i svoju državu. Uništićemo, radi evropskog puta, svaku crkvu koja neće u našu logiku i matematiku, u našu ekonomsku pragmatiku, u naš novocrnogorski kolor i folklor. Nećemo više tu vašu crkvu koja je „starija od države“, hoćemo crkvu koja će služiti državi, pa makar i ne bila crkva. Ne trebaju nama vaše vladike, popovi i narod koji urasta u „vaseljensku pravoslavnu crkvu“, hoćemo vladike i narod i koji će prvo da služe našoj državi, i kad ona služi, recimo, najcrnjem đavolu. Kad država služi đavolu, ona zna da to radi za dobro države, zato crkva i tada treba da služi državi, da pokaže svoju požrtvovanost. A vi kakvi ste- hoćete da služite nevidljivom Bogu, a ne državi u kojoj živite i ljeb jedete. Pokazaćemo vam koliko još treba da se raspinjete, i da vas naši državni sveštenici i činovnici raspinju i napajaju žuči. Olako ste vi shvatili vjeru i vjerovanje, život i življenje. To samo znači da vas vaš Bog podstiče na lakomislenost, neodgovornost, na izrugivanje ocima države, partije, pa bili oni tako sveti kao Josip Broz, Sekule Drljević, M. Đukanović, Čaušesku, Sadam. Iako znate ko ste, ali ne znate gdje ste, nebraćo- ne pozivajte nas na bratstvo! To nam je najteže!

(Autor je književnik)

---