Odredbe Predloga zakona o vojno-obavještajnim i bezbjednosnim poslovima, koji je Vlada proslijedila Skupštini, upitne su sa stanovišta Ustava i, prije svega, evropske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama, jer omogućavaju praćenje i prisluškivanje zaposlenih u Ministarstvu odbrane i Vojsci Crne Gore, kao i lica povezanih sa njima, odnosno građana, ocijenio je za „Dan” ekspert za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Radenko Lacmanović. Predlogom tog akta je propisano da obavještajno-bezbjednosni direktorat Ministarstva odbrane može preventivno da prikuplja podatke o zaposlenima u ministarstvu, Vojsci i sa njima povezanim licima, i to praćenjem, nadzorom elektronskih komunikacija i poštanskih pošiljki, video-nadzorom i otkupom dokumenata i predmeta. Za takvav vid praćenja i prisluškivanja trebaće da dobiju saglasnost predsjednika Vrhovnog suda.

Iz Agencije za zaštitu ličnih podataka nijesmo dobili komentar na predloženi akt, a Lacmanović kaže da zakon kojim se propisuje praćenje, odnosno prisluškivanje pripadnika Vojske i Ministarstva odbrane u najmanju ruku treba da zabrine, prije svega zaposlene u tim institucijama, odnosno organima, ali i sve građane u Crnoj Gori.

– Ovdje je riječ o obradi ličnih podataka kojima obim nije određen, već naprotiv ostavlja se sloboda da državne institucije procijene mjeru koja im je potrebna kako bi saznali o zaposlenima u Vojsci i Ministarstvu odbrane ne samo ono što im je potrebno, već i što žele. Pravni osnov koji pokušavaju kroz ovaj zakon stvoriti je potpuno upitan sa stanovišta Ustava Crne Gore i prije svega Konvencije o ljudskim pravima i slobodama. To što se predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici ostavlja konačna odluka o tome koga, na koji način i u kojem obimu treba pratiti nije nikakva garancija pravne sigurnosti – ističe Lacmanović.

Upitno je, kako kaže, to što je Vlada ovaj predlog utvrdila bez mišenja Agencije za zaštitu ličnih podataka, ali i širih konsultacija sa stručnom i laičkom javnošću.

– Očigledno je da zakon koji predviđa klasične mjere tajnog nadzora treba usvojiti i na netransparentan način. Ukazujem da se iza onog što su mediji objavili ne može zaključiti da se samo radi o interesima koji za cilj imaju obezbjeđivanje nacionalne bezbjednosti i ekonomske sigurnosti države već „lovu na vještice”. Posebno je problematično i to što se ovim tekstom dovode u pitanje građanske slobode i prava povezanih lica sa zaposlenima u ministarstvu i Vojsci. Zakon na jasan način ne definiše razloge pod kojima bi ta lica bila predmet njihovog interesovanja, kao ni ko su sve povezana lica. Ovo je sa aspketa ustavnosti vrlo problematičan akt i o njemu se mora izjasniti struka, kao i institucije pozvane za zaštitu ljudskih prava i sloboda uopšte – ističe Lacmanović.

M.S.

---

Omogućeno snimanje i uzimanje podataka od institucija
U obrazloženju zakona, Ministarstvo odbrane je navelo da ovlašćeno službeno lice može prikupljati podatke od građana, uz zvučno i vizueino snimanje razgovora uz pisani pristanak lica s kojim se razgovor obavlja. Takođe, podaci se na osnovu zahtjeva ili neposrednog uvida, mogu prikupljati od državnih, organa uprave, lokalne samouprave, organizacija, ustanova ili drugih pravnih lica koja na osnovu zakona vode zbirke podataka.

– Ukoliko se svrha prikupljanja podataka ne postigne navedenim metodama rada, Obavještajno-bezbjednosni direktorat može tajno da prikuplja podatke o licima zaposlenim u ministarstvu i licima u službi u Vojsci, kao i licima koji su na neki od propisanih načina uticala na stvaranje okolnosti koje zahtijevaju primjenu tajnog prikupljanja podataka – navodi se u obrazloženju zakona.