-PRIREDILA: ŽIVANA JANjUŠEVIĆ

Kad su na samom početku svi pohrlili da trgovanje prebace na elektronsko trgovanje, ubrzo se stvorio dobro poznati balon koji je pukao na prelasku u novi milenijum kad su bankrotirale prve internetske kompanije. Poslije toga, kompanije su shvatile da su ljudi na internetu mnogo zainteresovaniji za dijeljenje podataka nego za trošenje novca i da se povezanost među ljudima, koju je omogućio internet, može unovčiti. Ako ljudi uglavnom žele da na mreži obavijeste svoju porodicu, prijatelje i potpune strance o svojim planovima i zauzvrat budu obavješteni o planovima svoje porodice, prijatelja i potpunih stranaca, onda kompanije treba samo da smisle kako da se ubace usred tih društvenih odnosa i pretvore ih u zaradu.
To je bio početak nadzornog kapitalizma i kraj interneta kakvog sam na početku upoznao. Tako se srušila kreativna mreža dok su se bezbrojne predivne, teške i privatne veb-stranice polako zatvarale. Ljudi su zbog obećanja o udobnosti pristali da svoje privatne stranice na mreži – koje su zahtijevale stalno i temeljno održavanje – zamijene za stranice na Fejsbuku i naloge na Džimejlu. Bilo je vrlo jednostavno steći pogrešan utisak o vlasništvu nad stranicama i nalozima. Samo je grupica nas shvatila ko ih zaista posjeduje, a svaka sitnica o sebi koju bismo podijelili nije više pripadala nama. Naslednici kompanija elektronskog trgovanja, koje su propale jer nisu mogle da pronađu ništa što bismo bili zainteresovani da kupimo, sad su imale novi proizvod za prodaju. Novi proizvod smo bili MI.

Naša interesovanja, naši postupci, mjesta gdje se nalazimo, naše želje – sve ono što smo otkrili o sebi, svjesno ili nesvjesno, nadzirano je i prodavano u tajnosti, da bi se odložio neizbježan utisak da nas je neko zloupotrijebio, čega mnogi postaju svjesni upravo sada. Nadzor se nastavio, dok su ga aktivno podsticale, čak finansirale, mnogobrojne vlade u pohlepnoj težnji da dođu u posjed ogromnog broja informacija. Osim prijavljivanja na naloge i finansijskih transakcija, skoro nijedna vrsta komunikacija nije bila šifrovana početkom 21. vijeka, što znači da vlade u mnogim slučajevima nisu morale da angažuju kompanije da bi vidjele šta njihovi korisnici rade. Mogle su da špijuniraju cio svijet, a da nikog o tome ne obavijeste.

Američka vlada, zanemarujući osnovne postavke svog društva, nije mogla da odoli tom izazovu i kad je prvi put okusila voće sa zabranjenog otrovnog drveta, obuzela ju je neumoljiva pohlepa. U tajnosti je preuzela moć nad masovnim nadzorom, ovlašćenje koje, prema definiciji, mnogo nepovoljnije utiče na nevine nego na krivce.

Tek kad sam malo podrobnije razumio proces nadzora i štete koju može nanijeti, postao sam opsjednut sviješću da mi, narod – i to ne narod samo jedne države, već cijelog svijeta – nikad nismo dobili priliku da glasamo ili bar izrazimo svoje mišljenje o tom procesu. Sistem koji se zasniva na skoro univerzalnom nadziranju ne samo da je uspostavljen bez naše saglasnosti, već je stvoren tako da namjerno sakrije svaki dio programa od našeg saznanja. Na svakom koraku, postupci su se mijenjali, kao i njihove posledice, a sve je to bilo čuvano u tajnosti od svakog, pa čak i od zakonodavaca. Kome sam mogao da se obratim? S kim sam mogao da razgovaram? Čak bi i prošaputana istina koju je trebalo da čuje neki advokat ili sudija, ili Kongres, smatrana najozbiljnijim prestupom. Da ste pokušali da pružite najosnovniji opis najopštijih činjenica, bili biste u opasnosti da cio život provedete u ćeliji federalnog zatvora.

Bio sam potpuno izgubljen u najcrnjim mislima dok sam se borio sa svojom savješću. Volim svoju domovinu, imam povjerenja u javne službe, a cijela moja porodica već vjekovima služi ovoj državi i njenim stanovnicima. I ja sam položio zakletvu da ću služiti, ali ne agenciji, čak ne ni vladi, već narodu u podržavanju i odbrani Ustava, čije su garancije građanskih sloboda tako bezobzirno narušene. Nisam bio samo dio tog rušilačkog poduhvata, već ravnopravni partner u procesu. Za koga sam obavljao sav taj posao svih tih godina? Kako je trebalo da uspostavim ravnotežu između ugovora o povjerljivosti koji sam potpisao sa agencijama i zakletve koju sam položio osnovnim principima na kojima počiva moja domovina?



(NASTAVIĆE SE)

---