Zbirka poezije „Smena” Petra Rakočevića, nedavno je doživjela drugo izdanje i to kod Kulturno-prosvetne zajednice Srbije i Grada Beograda. Prvo izdanje objavilo je Udruženje književnika Crne Gore. Rakočević za „Dan” govori o svojim književnim poduhvatima, planovima, ali i drugim interesantnim temama.
– Svakako mnogo znači to što je moja poezija priznata i van granica Crne Gore. Rekao bih da je to u ovom trenutku, kada je poetski triptihon uobličen, dobro za proširivanje čitalačke publike. Beograd je velika sredina, sa jakom i aktivnom umjetničkom scenom gdje se nadam da ću naići na bolju percepciju – kaže on povodom drugog izdanja knjige „Smena”.
Ističe da radi, ali da je više okrenut prozi.
– Piskaram tu tamo. Proza uglavnom. U poslednje vrijeme mi to najviše prija. Primijetio sam da eksperimentisanje sa različitim proznim formama može imati nevjerovatno zanimljive rezultate, možda čak zanimljivije i od poezije – pojašnjava on.
Rakočević navodi da mu je inspiracija nekada mnogo značila, ali izgleda da sve što više vrijeme odmiče, sve manje vjeruje da ona ima ikakve veze sa dobrim pisanjem.
– I kada sam se bavio pisanjem pjesama, imao sam jednim dijelom osjećaj da je sve to proizvod rada, a ne toliko nekog nadahnuća, kako se često misli. Rekao bih da sada sve više radim na tome da pisanje približim bilo kojoj drugoj profesiji. Rad kao bilo koji drugi. Nema tu velikih razlika. Imam jednu čudnu naviku da dovodim u pitanje postupke kojima su se koristili moji uzori... i vjerujte mi, rijetko kada govorimo o iznenadnim ili nepovezanim dešavanjima koja su izrodila neku knjigu – prije je sve to rezultat mnogih promišljenih postupaka. Ali, ne volim da budem ni toliko sistematičan. Trudim se da radim redovno, bez tenzija, i da pišem o stvarima o kojima bih i sam želio da čitam – navodi Rakočević.
– Shvatam odakle dolaze svi ti pesimistični stavovi. Ljudi znaju da se dobra literatura ne stvara preko noći, ali očigledno ne znaju da joj je potrebno vremena da pronađe put do pravih čitalaca. Dobri pisci postoje i danas, svugdje, i oni će vremenom postati velikani. Ne možemo posmatrati stvari van konteksta. Živimo u vremenu hiperprodukcije knjiga. Čini mi se da svako danas može objaviti rukopis. Upravo iz tog razloga dobrim stvarima treba vremena da se „probiju”. To ne važi samo za književnost, nego za sve umjetnosti. Dobri pisci i dobra djela uvijek budu na kraju prihvaćeni. Mi smo mala država, a čini mi se, i nezaiteresovana za kulturu koliko bi to neki krugovi željeli da budemo. Postoje trenuci kada mogu da povjerujem u neki napredak, ali već sjutradan sve to padne u vodu. Rijetke su manifestacije, a oni zaiteresovani se okreću već viđenim šemama. Mislim da je u tome problem. Isto tako mislim da rješenje ne leži u kreiranju malih udruženja, kakvih ima više u našoj državi. Smatram da nemamo privilegiju da se dijelimo u kaste, kakve možete naći u Beogradu. Beograd ima živu scenu sa preko hiljadu aktivnih učesnika. U Crnoj Gori nema toliko čitalaca. O tome govorim. Ukoliko nastavimo sa ovim scenarijima, naši pisci će, kao što sam ja uradio, morati da idu preko granice da bi pridobili publiku – objašnjava Rakočević.
A.ĆUKOVIĆ

---

Stižu novi pripovjedači
– Mladi imaju neuporedivo veću prednost. Koristimo internet, imamo svoje rubrike u novinskim listovima, postavljamo aktivne profile na društvenim mrežama, imamo nekoliko dobrih konkursa... Nije sve to toliko loše koliko se priča. Dosta je tog pesimizma. Srednja i starija generacija, kako ih zovemo, mogu samo da sanjaju o tome. Oni moraju pribjegavati drugim metodama, koje mislim da nijesu toliko efikasne kao naše. Ono što je prirodno jeste da oni imaju veću publiku i popularnost. Na tome su radili godinama. Ali polako, naše vrijeme tek dolazi. Stižu novi pripovjedači! - zaključuje Rakočević