BERANE – Da se pojedina sela na području beranske opštine decenijama suočavaju sa razvojnom stagnacijom najbolje posvjedočavaju nekadašnji društveni objekti u mjesnoj zajednici Šekular. U to će se uvjeriti svako ko posjeti mjesni centar u Šekularu, jer će ga dočekati zatvorena vrata nekadašnjih prodavnica i kafana, kao i brojnih kuća u kojima odavno niko ne živi. Naići će i na srušenu i devastiranu zgradu zadružnog doma, građeni pedesetih godina prošlog vijeka. U tom objektu je bila smještena poljoprivredna zadruga, u kojoj je bilo uposleno od 30 do 70 radnika. Zadruga je imala farmu od 500 grla sitne i oko 70 grla krupne stoke. Imala je i svoje voćnjake, pčelinjake, prodavnicu mješovite robe, veći broj objekata u katunima i za ljetnje i za zimske potrebe. Danas od toga ne postoji ništa, a sniježne padavine prije nekoliko godina potpuno su urušile objekat zadružnog doma. Mještani podsjećaju da su sva obećanja oko rekonstrukcije zadružnog doma u Šekularu ostala samo mrtvo slovo na papiru.

U Šekularu i okolnim selima ostala su samo staračka domaćinstva, a u ovoj teškoj epidemiloškoj situaciji kada cijeli svijet strahuje od virusa korona i u njihove domove uvukao se strah. Oni koje samo kontaktirali kažu da je u Šekularu nekada bilo puno više naroda, pa i kada bi nekom bila potrebna pomoć imao je ko i da priskoči. Sada, Šekular je praktično pust.

- Slušamo preporuke nadležnih i izlazimo iz kuća samo da namirimo živo, ako ko šta drži od stoke. Uvukao se strah za naše koji su svuda po svijetu - komentaršu mještani Šekulara.

Mještanin, profesor Blagoje Šarić kaže da je Šekular nekada vrvio od naroda, jer je skoro svaka kuća na ovom prostoru brojala po desetak članova.

- Ljudi su držali veliku stoku, obrađivali imanja i tako održavali kontinuitet života. Sad je sve drugačije, Šekular je praktično ostao pust. Katanci su stavljeni i na kuće i na uslužne i druge objekte. Kako je trenutno stanje najbolje ilustruje oronula zgrada zadružnog doma, koja predstavlja ruglo na sred sela – navodi Šarić.

Naglašava da je u osnovnoj školi u Šekularu prije pet decenija nastavu pohađalo blizu 400 učenika, dok je u ovoj godini taj broj sveden na svega 30 đaka.

- Sjećam se kako je Šekular nekad bio pun djece. Danas, nažalost, učionice su poluprazne. To je znak da ovo područje nestaje sa mape živih. Umjesto djece sada putnika namjernika dočekuje pustoš – navodi Šarić.

U Šekularu nekada je bila pošta, ambulanta, kafane, prodavnice, pekara, ciglana, stanica policije...

- Imali smo jaka pojedinačna gazdinstva, sa čuvenim stočarima koji su na širim prostorima isticani kao primjeri uspješnosti. Nažalost, danas su naša sela mrtva, jer su sve nekadašnje vrijednosti uništene. Sada se hrabrimo da će ova pošast od virsa korona zaobići Šekular i naša sela i nadamo se da ćemo zajedno sa državnim organima raditi na povratku naroda kako bi i ovaj naš urušeni zadružni dom ponovo bio u funkciji - naglašava mještanin Vesko Davidović.

D.J.

---

Umjesto naprijed ide se nazad
Mještani podsjećaju da je mjesna zajednice Šekular, koja obuhvata sela Ulica, Mezgalje, Ćetkovići, Orah, Radmuševići, Laze, Tomovići, Spalevići, Bulići i Rmuši1961. godine brojala 1.564 stanovnika i da je taj broj poslednjih godina sveden na svega par stotina.

- Autobus na relaciji Berane- Šekular nekada je saobraćao tri puta dnevno i bio je pun putnika. Danas nema ni autobusa ni putnika. To potvrđuje da Šekular umjesto naprijed, ide nazad. Ujedno to ukazuje da su u Šekularu ostala uglavnom staračka domaćinstva i da će ovako negativna statistika o broju mještana iz godine u godinu biti još poraznija, ako se nešto eventualno ne uradi na afirmaciji ovog područja – smatra Blagoje Šarić.