- Piše: Milutin Mićović

Ovo je prilika da Crna Gora počne misliti iz Crne Gore. Prethodni vlastodršci su razdijelili noseći narod i tako razorili iznutra Crnu Goru, poslušno sprovodeći koncepte iz stranih centara moći. Normalno je da nađu zajednički plan globalizam i ultranacionalizam (montenegrinski), kao što je prošli američki ekspanzionizam sarađivao sa radikalnim muslimanskim ekstremizmom.

Tako je sad, poslije dvije decenije cijepanja, Crna Gora iznutra sva izranavljena. Ali u šansi je i da ozdravljuje, jer ova politička promjena omogućava obnavljanje njenog istorijskog temelja, unutrašnjeg razumijevanja u nosećem, državotvornom narodu. Ultracrnogorci koji su nosili prethodnu vlast možda zbog opijuma vlasti nijesu vidjeli šta su i sebi učinili, bježići od svog (srpskog) porijekla, srljajući voljno i nevoljno polako i sigurno u ustašluk i krajnju samodestrukciju. Kad su dočekali da kliču Jovu Kapi i da urliču uz ekstremne ustaške pjesme usred Crne Gore, ne treba drugih dokaza. E to je rezultat razorene kolektivne svijesti, u koju se siplju mržnja i otrov, i koja može još samo da se nadahnjuje zločinom prema sopstvenoj braći. Ovo je zasluga Đukanovića, koji je kao predsjednik Crne Gore predano radio na ideološkom organizovanju mržnje prema srpskom elementu u Crnoj Gori (jeziku, Crkvi, narodu) na kojem ona istorijski stoji. Poslednji njegovi „državotvorni i identitetski” projekti jasno su nas obavijestili o katastrofalnoj pometnji u njegovoj glavi, koja još hoće silom na sramotu da bude glava Crne Gore.

No, naspram organizovne podjele naroda i destrukcije kulturnih i duhovnih matrica od strane vlasti, unutar nosećeg naroda Crne Gore zbivao se i drugi, manje vidan proces – duhovna obnova iz korijena. Taj dubinski prostor života, politički i ideološki procesi ne mogu da kontrolišu i preuzmu. Taj prostor tim grabljivicama izmiče, i ostaje slobodnim ljudima koji se nadahnjuju stvaralaštvom, istinom i ljubavlju prema svom narodu. Taj prostor ostaje duhu koji stvara i obnavlja, a kontinuirano je ishodio iz Crkve. Tako se dešavalo istovremeno: smišljeni destruktivni „državotvorni” projekti – razaranje jezika (degradacija srpskog jezika, groteskno stvaranje crnogorskog, policijsko osnivanje crnogorske (anti)crkve – a na drugoj strani, kao reakcija, rađao se obnoviteljski proces u kulturnoj i duhovnoj samosvijesti naroda, što se projavilo u čuvenim litijama od početka ove godine. Litije su zadivile pravoslavni narod svijeta, svježinom i autentičnošću hrišćanskog lika tog naroda. Globaliste je ovaj narodić iznenadio građanskom slobodom, mirom i dostojanstvenošću. Crnogorske vlastodršce je iznenadio prvo masovnošću, a onda mirom, kulturom, sačuvanim istorijskim sjećanjem, i slobodom – svim, onim, što su crnogorski vlastodršci već mislili da su dotukli u sopstvenom narodu. Užasnuli su se saznanjem da njihovi „uzvišeni” državotvorni planovi, a na djelu samorazorni, još nijesu počupali istorijski i duhovni korijen Crne Gore, koji po njihovoj opakoj ideologiji truje crnogorski narod srpskom i pravoslavnom mitologijom, srpskim velikodržavljem i slovenskim svejedinstvom. Sve je ovo pokazalo da su bivši Crnogorci „državotvorci” bili redom neznalice pa i zlotvori, koji se elementarno ne razumiju ni u čovjeka, ni u svoj narod, a ne da se razumiju u kulturno nasleđe, i dublju logiku istorijskih procesa. Udarili su svojim jednouminim glavama u zid neznanja, i sad su tu gdje su.

(Autor je književnik)

---