Predsjednica fondacije Banka hrane Marina Medojević kazala je da očekuje od nove Vlade da učini sve da socijalnu pomoć dobiju oni kojima je potrebno, a ne politički podobni. Očekuje i da sva socijalno ugrožena djeca dobiju dječiji dodatak i užinu u školi.

– Očekujem i da socijalno ugrožena djeca dobiju besplatne knjige i školski pribor do okončanja školovanja. Zatim besplatan prevoz za socijalno ugrožene, nezaposlene i penzionere sa najnižim primanjima, kao i da se uradi revizija dodjela tuđe njege i invalidnine (mnogi je nijesu mogli ostvariti iz njima neznanih razloga). Očekujem i da se urade jedinstveni kriterijumi za dodjelu jednokratne novčane pomoći u svim ministarstvima i centrima za socijalni rad u državi. Da se osnuje alimentacioni fond kao sigurnost jednoroditeljskim porodicama od neodgovornih roditelja i nemaštine, obezbijede nedoknade višegodišnje nezaposlenim, a da socijalni stanovi budu obaveza države. Obezbijediti i sezonsku garderobu i obuću socijalno ugroženima, besplatne kilovate sati za najugroženije, obrok svim gladnim u državi, kao i besplatna higijenska sredstva svima koji žive u nemaštini. Obezbijediti i besplatne suplemente svim oboljelim od Kovida-19 iz socijalno ugroženih porodica, a da bude i prednost u zapošljavanju socijalno ugroženih, preporučuje Medojević.

Dodala je da je Banka hrane predlagala više puta tokom poslednje tri godine da država obezbijedi besplatnu, minimalni kvotu struje koja će omogućiti socijalno ugroženima osvjetljenje, kuvanje, održavanje higijene.

– Očigledno je da postojeći program subvencioniranja ranjivih potrošača koji Vlada sprovodi nije dovoljan da se obezbijedi njihovo redovno snabdijevanje, upozorava Medojević.

Ona je podsjetila na pismo koje je ranije Banka hrane bila upitila odlazećem premijeru Dušku Markoviću, na koje on nije odgovorio.

– Tražiti jednokratnu pomoć, jednom u pola godine da bi socijalno ugroženi platili struju, apsurdno je i kratkog vijeka. Njihovi problemi su gorući i zahtijevaju dugoročno rješenje.

Više je nego očigledno koliki je rascjep između osiromašenih, običnih građana, koji u 21. vijeku žive bez elementarnih uslova za život i onih koji imaju mnogo više nego što im treba.

Mnoge porodice kojima pomaže Banka hrane smatraju da račune treba smanjiti tako što će se građani osloboditi plaćanja nejasnih kategorija. Te subvencije nam ništa ne znače. Veći su nam neki prenosi i gubici nego realna potrošnja struje. Sugerišem djeci da gase svjetlo, mašinu uključujem od 23 sata, nemam nekih velikih potrošača u kuću, i opet mi ne dolazi račun ispod 55-60 eura, piše, između ostalog, u pismu Markoviću.

M.M.K.

---

Siromašnim ne isključivati struju
– Odmah treba prestati i sa isključivanjem struje porodicama čija primanja nijesu dovoljna za zadovoljenje minimalnih ljudskih potreba. Mnogo porodica nam ilustruje svoju borbu za opstanak, 250–300 eura plata, živiš kao podstanar i plaćaš 150 eura za kiriju, 70–80 eura struju i vodu i sa ostatkom preživjeti 30 dana, kako? Slično nam pišu i penzioneri koji žive od male penzije kao i nezaposleni. Država ne zna koliko siromašnih porodica nije na vrijeme platilo režije za tri ili više mjeseci u poslednjih godinu, navodi se u pismu Markoviću, na koje odgovara nije bilo.