Pomen mitropolitu juče je u Cetinjskom manastiru služio episkop budimljansko-nikšićki Joanikije sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom, koji je pred odrom svog duhovnog oca kazao da će buduće vrijeme i vjekovi pokazati mitropolita Amfilohija u onoj mjeri i u onoj ljepoti i veličini kakav on zapravo jeste.
– Evo, sabrao nas je danas naš visokopreosvećeni arhiepiskop i mitropolit cetinjski, blaženopočivši Amfilohije oko svoga odra. Došao je na praznik Svetoga Petra Cetinjskoga ovdje u svoju obitelj, u svoj Cetinjski manastir da se još jednom pokloni Svetom Petru Cetnjskom, a možemo reći i da mu se pridruži. Znamo u dobroj mjeri njegov životni put, ali veliki Božiji ljudi, kao što je mitropolit Amfilohije, takvi su da ga savremenici ne mogu vidjeti u onoj mjeri i u onoj ljepoti i veličini kakav on zapravo jeste, nego će to pokazati buduće vrijeme i vijekovi. Onaj ko se cijeloga svoga života vezivao za Hrista i za Njegovo Nebesko carstvo blagodaću Božijom i ustrojstvom višnjim, on napreduje i u ovom svijetu iz sile u silu, a i poslije svoga odlaska iz ovog svijeta i odlazeći ne napušta ovaj svijet nego je prisutan u njemu kroz Hrista Gospoda. A naš mitropolit, naš duhovni otac, cijeloga svoga života išao je za Hristom i na kraju se sa svim svojim dobrim djelima, jednom riječju sa svojim monumentalnim djelom crkvenog djelatnika, uspeo sa Hristom na Golgotu. I pobolovao od virusa neko vrijeme, pa je i taj virus pobijedio i od njega se oslobodio. A govorio je stalno da treba da se borimo i protiv ovog virusa koji sada hara zdravlje ljudi, ali još više da se borimo protiv virusa mržnje, zlopamćenja, nesloge, svađa, prepirki i ostale zlobe, zavisti i svake nečistote, i demonske, i ljudske. On je i jedan drugi virus pobijedio i svojom smrću, svojom blaženom mirnom končinom, pričestivši se Svetim tajnama, on se konačno sjedinio sa Hristom i zapečatio svoju pobjedu i svoje vojevanje sa zlom u kojem je ovjenčan vijencem neprolazne Božije slave – kazao je vladika Joanikije.
On je istakao da nam je mitropolit svojim odlaskom ostavio veliku prazninu i veliki bol, ali i veliki blagoslov i postavio nam svima visoku mjeru i svoj primjer da idemo za njime jer nam je on svojim hodom uzivišenim, kroz cio svoj život za Hristom proputio taj put i sve nas naučio kako treba da živimo.
– Rekosmo, veliki je ovo gubitak, ali smo uvjereni da će njegova pravednička smrt, upokojenje i sjedinjenje sa Hristom sjediniti oko njegovoga odra, koji je slika groba Hristovoga, i sve nas, da će nas sabrati, da će nas izmiriti kao što je Sveti Petar Cetinjski ostavio zavještanje da makar za godinu dana poslije njegovoga upokojenja prestanu sve svađe i sve omraze i da zavlada mir Crnom Gorom. Takvo je isto zavještanje našeg mitropolita mirotvorca, novog mirotvorca cetinjskog koji se uoči Svetoga Luke i Svetoga Petra i Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca prisajedinio apostolima i svetim cetinjskim mitropolitima. Vidite li čuda Božijega i znamenja? On se upokoji uoči praznika Svetoga Petra i dva dana uoči upokojenja Lovćenskog Tajnovidca, pa sada u tri dana zaredom imamo trojicu Svetih jeraraha u ime Svete Trojice, koji su proslavili Svetu Trojicu i Hrista Spasitelja u ovom životu i nas naučili Jevanđelju Božijem. A naš mitropolit je posebno bio veliki propovjednik Jevanđelja Hristova, veliki sveštenodjelatelj Jevanđelja Hristovoga i veliki svjedok i Hristove vjere i Hristovih djela i Krsta Hristovoga Časnoga i neka se svako od nas i ovdje sabranih i u cijeloj Crnoj Gori, ali i u cijelom pravoslavlju, opomene njegovoga života i njegove pravedničke končine da bi svojoj duši ugotovio vječna božanska blaga i spasenje gledajući u našeg mitropolita i u ostale Božije ugodnike. A on to sigurno jeste, svi smo svjedoci toga, i zaslužio je da ga kao takvog pamtimo. A posebno što je mnogo pretrpio i jada i muke i nikad ne tražeći ništa za sebe, nego se uvijek boreći za Crkvu Božiju, prohodeći svoj trnovit put i kao monah i kao sveštenik, i kao profesor, a posebno kao arhijerej, trpeći mnoštvo nepravdi i iskušenja i od svojih i od tuđih, ali on je na sve izlivao svoju ljubav i za njega su svi bili svoji i bližnji i prijatelji i neprijatelji jer se uzdigao do one slave koju je Gospod Isus Hristos naznačio i pokazao da ljubimo i prijatelje i neprijatelje i da blagosiljamo i one koji nas kunu i mrze. Znate vi dobro, časni oci sveštenici, sestre monahinje, braćo i sestre, o čemu govorimo, ali sam uvjeren da će pravda ovog velikog arhijereja Hristovog zasijati kao sunce i da će svjetlost te njegove pravde kako bude prolazilo vrijeme sve više i jače sijati. I zato jeste ovo tužan dan kada smo primili vijest o njegovoj smrti, ali će se naša tuga, a posebno naša molitva za našeg mitropolita pretvarati polako u radosnu tugu, a poslije toga u slavu jer smo uvjereni da stojimo pred odrom Svetoga čovjeka koji se sjedinio sa Hristom i koji je i nas priveo Hristu i koji će nas i ubuduće privoditi i sjedinjavati. Njemu neka je vječni pokoj njegove duše i Carstvo nebesko i sjedinjenje sa svima svetima, a vama, draga braćo i sestre, svima koji ljubite svoju Crkvu i njene svete služitelje da da Bog i snage i utjehe i svakoga dobra, posebno u ovim danima teških iskušenja da se mi saberemo oko našeg mitropolita i da ga dostojanstveno kako carski valja i trebuje, kako on to, nesumnjivo, zaslužuje ispratimo u slozi i u bratskoj ljubavi – poručio je Joanikije.