Nevladina organizacija Centar za ženska prava je u toku prošle godine pružila preko 3.500 usluga za oko 200 žena koje su preživjele nasilje, doživjele diskriminaciju po osnovu pola u oblasti rada i/ili institucionalnu diskriminaciju, saopštila je „Danu” direktorica te NVO Maja Raičević. Ona navodi da je besplatnu pravnu pomoć i zastupanje u radnim sporovima primilo oko 20 žena koje su doživjele rodnu diskriminaciju u oblasti rada i zapošljavanja ili ostale bez posla u toku pandemije.

– U nekim predmetima je našim korisnicama prekinut važeći ugovor, što je obrazloženo „smanjenjem obima posla” ili im nakon isteka nije produžen ugovor. U jednom slučaju se radilo o ženi koja se nalazila na porodiljskom odsustvu, nakon kojeg je zbog preživljenog teškog nasilja bila prinuđena da otvori bolovanje. Poslodavac joj nije produžio ugovor o djelu, iako je bio upoznat sa razlozima njenog bolovanja, a u pitanju je „dobrostojeći” poslodavac. Osim toga, posao za istog poslodavca je bez prekida obavljala duže od tri godine, koliko je bilo potrebno za transformaciju ugovora o djelu u ugovor na neodređeno, a poslodavac nije ispoštovao tu zakonsku obavezu – istakla je Raičevićeva.

Ona kaže da su imali primjer da poslodavac traži zaposlenoj da mu u gotovini vrati iznos koji joj je uplaćen po osnovu vladinih subvencija za suzbijanje posledica pandemije.

– Nakon što je odbila, dobila je otkaz, a inspekcija rada se proglasila nenadležnom, uz obrazloženje da njihova nadležnost prestaje sa prestankom radnog odnosa. Obraćale su nam se i žene zaposlene u neformalnoj ekonomiji, bez ikakvog ugovora, kojima je poslodavac nakon početka pandemije jednostavno rekao da je prestala potreba za njihovim angažmanom.Tako su se one našle u bez ikakvih primanja, a među njima ima žena koje samostalno brinu o djeci. Neke naše korisnice su radile u javnom prevozu i ugostiteljstvu i takođe ostale bez posla usled mjera protiv pandemije – ukazuje Raičevićeva.

Ona kaže da neke od žena nijesu obuhvaćene vladinim kriznim paketom pomoći, zato što u trenutku donošenja mjera nijesu stigle da obave prijavu nezaposlenosti Zavodu za zapošljavanje.

– Neke od njih su ranije uklonjene sa evidencije, jer se nijesu odazvale pozivu Zavoda za sezonski angažman, jer nijesu imale kome da povjere brigu o djeci. Neke od njih ne primaju ni materijalnu pomoć, jer im je sud dodijelio alimentaciju za djecu, iako alimentaciju često uopšte ne dobijaju ili je neredovna. Dakle, brojni su i složeni ekonomski problemi koji pogađaju žene i djecu o kojoj često samostalno brinu, a koji iz birokratskih razloga ostaju ispod radara instuticija i vladinih paketa pomoći, pa je važno da im Vlada posveti posebni pažnju prije nego osmisli nove krizne mjere za pomoć ugroženim kategorijama stanovništva – zaključuje Raičevićeva.

M.S.

---

Najviše nezaposlenih žena
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje na kraju 2020. na evidenciji nezaposlenih bilo je 47.509 lica, od kojih su većina i to 27.944 žene. One čine većinu nezaposlenih u svim obrazovnim strukturama, osim kada su u pitanju doktori nauka, sa tim zvanjem je na evidenciji sedam nezaposlenih dama. Kada je u pitanju starosna struktura nezaposlenih najviše žena bez zaposlenja je starosti između 40 i 50 godina, 6.858. Duže od jedne godine na kraju 2020. posao je čekalo 12.798 žena, od jedne do tri 6.275, a duže od tri 8.871.

Ranije analize pokazuju da u Crnoj Gori razlika u zaradama između muškaraca i žena iznosi 13,9 odsto, što znači da žene zarađuju samo 86,1 odsto od prosječne zarade isplaćene muškarcima za isti rad. Uzroci za rodni jaz u zaradama uključuju neposrednu i posrednu diskriminaciju, niže vrednovanje ženskog rada, segregaciju na tržištu rada, tradiciju i stereotipe, povećanu potrebu žena za ravnotežom između posla i privatnog života.


glosa
”U nekim predmetima je našim korisnicama prekinut važeći ugovor, što je obrazloženo „smanjenjem obima posla” ili im nakon isteka nije produžen ugovor