Unakrsnim ispitivanjem zaštićenog svjedoka „O1” pred Apelacionim vijećem Suda BiH nastavljeno je obnovljeno suđenje srebreničkom komandantu tzv. Armije BiH Naseru Oriću i njegovom vojniku Sabahudinu Muhiću.
I bez obzira na sve pokušaje odbrane optuženih da diskredituju svjedoka, on je ostao dosledan iskazu datom u prvostepenom postupku i navodima optužnice. Još jednom je potvrdio da je Orić ubio sudiju Slobodana Ilića, a zajedno sa Muhićem i Milutina Miloševića i Mitra Savića. Otkrio je i detalje o pritiscima i prijetnjama kojima je izložena njegova porodica koja je ostala u Federaciji BiH.
U višečasovnom, bezočnom nastojanju da diskredituje svjedoka, odbrana optuženih pokušavala je da, mimo svih pravnih postulata, čak i „dokaze” lažira. Na pokušaju je, međutim, ostalo! Bombastično su najavili da posjeduju, izvod iz kaznene evidencije, prema kojem je svjedok osuđivan za lažno prijavljivanje, kakvim su, opet neuspješno, pokušali da predstave i njegovo svjedočenje. Nakon upornog insistiranja postupajućeg tužioca Miroslava Janjića da sporni „dokaz” u sudnici i prikažu, advokati su ga naprasno „zagubili” negdje u spisu!
Pokušali su i da, opet neuspješno, „dokažu” kako svjedok „O1” uopšte nije bio pripadnik srebreničke 28. divizije. Ispostavilo se da potvrde koje je izdalo Federalno ministarstvo za pitanja boraca, datiraju nakon što je optuženi zločinac Orić, istovremeno postao „vlasnik” optužnice, i „saradnik” tog istog ministarstva na projektu „revizije” borčakih spiskova. No prije Orićevih revizionističkih pokušaja, svjedok je, bez problema, prošao najmanje tri revizije.
Kao vojnik čak dva puta i ranjen! I sve uredno zadokumentovano. Drsko i uporno, insistirala je odbrana i na razlici u iskazima svjedoka – poslednjih nakon što je ušao u program zaštite i dobio iseljeničku vizu, kada je, kako tvrdi „otvorio dušu”, i onih prethodnih, u kojima je zbog straha od Orićeve i Muhićeve osvete, tek šturo govorio o ratnim dešavanjima u i oko Srebrenice.
Prečula je odbrana i da je u jednom od ranijih ispitivanja, kako kaže svjedok, „bula” – zamotana žena – u Tužilaštvu prečesto postavljala – prijeteće – sugestivno pitanje poput onoga „Da li ste sigurni da smijete to da kažete”. Ispostavilo se da je s razlogom strahovao. Majka koja je ostala u Federaciji BiH je pretučena. Bratu mu prijećeno. I sve to nadležni kantonalni MUP zadokumentovao. I zaćutao. A porodica torturi i dalje izložena.
– Oni su obišli tamo sve moje! Prijetili su im! Dosta su mi nanijeli belaja – kaže zaštićeni svjedok „O1”.
Dosledni sebi, advokati optuženih tvrdili su i kako je zaštićeni svjedok višestruko kažnjavan za različita krivična djela. I opet se ispostavilo da je većina sankcija izrečena zbog saobraćajnih prekršaja. I na prethodnim svjedočenjima i na jučerašnjem, ponovio je svjedok nekoliko puta – komandanta, kako je oslovljavao Orića, zbog okrutnosti – plašio se i u ratu i u miru!
Ali ipak je rekao da „zna za još mnogo Naserovih ubistava”. Za tri, koja su predmet optužnice, za raliku od prvostepenog vijeća, Apelacionom je čini se, bilo sve jasno, jer pitanja za svjedoka, nijesu imali. Porodice srpskih žrtava iz Podrinja, već skamenjene raznim nekažnjenim „presedanima”, pritiscima na svjedoke, promjenama iskaza u ovom predmetu, zahtijevaju pravdu.
– Ubijeđeni smo da će Apelaciono vijeće uvrstiti materijalne dokaze, činjenice i svjedočenja živih svjedoka i da će se zločinci kao što su ova dvojica konačno naći iza rešetaka, gdje su trebali biti prije još 20 godina – kaže Radojka Filipović, predsjednica Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila opštine Bratunac.
U prilog nadanjima porodica, i u prilog kazivanju, očevica likvidacija – zaštićenog svjedoka „O1”, u prvostepenom postupku svjedočili su Milan Jeremić, Vidoje Ilić, Milomir Lazarević, Radmila Nikolić i Ibran Mustavić. Obnovljeno suđenje biće nastavljeno 8. oktobra – uvrštavanjem materijalnih dokaza iz prvostepenog postupka.
(RTRS)