-„Mafija šiptare”, koja prema procjenama britanske nacionalne kriminalističke agencije konsoliduje moć u ostrvskom podzemlju, na putu je da sasvim preuzme tržište kokaina vrijedno 5,6 milijardi eura.
Kokain je u Ujedinjenom Kraljevstvu najjeftiniji od 1990. i mnogo čistiji nego prije deset godina, sa fatalnim posledicama za stanovništvo jer zemlja ima najveći broj mladih korisnika u cijeloj Evropi. „Zasluge” za to pripadaju Albancima, koji su za petnaestak godina okrenuli naglavačke postojeći poredak u trgovini bijelim prahom na Ostrvu, piše „Obzerver”.
Kako je došlo do toga da skoro sasvim preuzmu britansko tržište, lekcija je o zdravom razumu kriminalaca koji znaju koliko vrijedi prijateljski odnos s najozloglašenijim mafijama svijeta i apsolutna prijetnja nasiljem, navodi britanski magazin.
U trgovini kokainom međunarodni uvoznici uglavnom su radili nezavisno od veleprodavaca i bandi. Albanci su počeli da pregovaraju direktno sa kolumbijskim kartelima koji kontrolišu proizvodnju koke i ugovarali ogromne pošiljke iz Južne Amerike, zadržavajući cio lanac snabdijevanja.
Prema podacima obavještajnih službi, tako su snizili cijenu, a povećali čistoću kokaina. Kilogram su plaćali najviše 5.500 funti u vrijeme kada je konkurencija davala holandskim veletrgovcima čak 22.500 funti. Kako s tom cijenom nisu imali nikakve šanse, preostalo im je jedino da kupuju kokain od Albanaca.

„Albanci iz pakla”

Banda Helbanijanc (u igri riječi „Albanci iz pakla”) pripada „maloprodajnom sektoru” u cijelom lancu i čine je ulični dileri i čuvari discipline šireg kriminalnog udruženja „Mafija šiptare”, koje, prema procjenama britanske nacionalne kriminalističke agencije, konsoliduje moć u podzemlju Ujedinjenog Kraljevstva i na putu je da skoro sasvim preuzme tržište kokaina vrijedno pet milijardi funti (5,6 milijardi eura). Iako se u razmetljivim spotovima na internetu hvale da imaju ljude i oružje i da su spremni na nasilje, policijski izvori kažu da su oni najniži rang albanske mafije.
Sa 12. sprata zgrade u kvartu Gaskoin, koji im je baza, ka zapadu puca pogled na London, gdje će biti potrošen najveći dio bijelog praha. S druge strane, nekoliko milja duž Temze su ogromne kontejnerske luke gdje se istovaraju vrijedne pošiljke.
Krajem 2018. godine, regionalni i domaći mediji naširoko su pisali o albanskoj mafiji. Domaći su prenosili da su albanski klanovi preko nekretnina „oprali” čak 1,5 milijarde eura u Srbiji tokom poslednjih deset godina, britanski su prenosili fotografije albanskih bosova koji se otvoreno razmeću bogatstvom, a francuski „Figaro” je upozorio da su sve prisutniji i u Francuskoj. Uprkos brojnim novinskim pričama, albanska mafija obavijena je velom tajne i malo šta se o njoj pouzdano zna.
Članove ovog kriminalnog sindikata bije glas da su vrlo nasilni, izuzetno brutalni prema izdajnicima i onima koji ima se zamjere, jako zatvoreni, a uska specijalnost su im prostitucija i trgovina drogom.
Najčešće se može naići na podatak da su odgovorni za 70 do 75 odsto svjetske trgovine narkoticima, ali i da su među vodećim proizvođačima. Zbog činjenice da se kanabis uzgaja na stotine hektara u zatvorenim zonama u Albaniji gdje policija praktično nema pristup, italijanski mediji već godinama tu zemlju nazivaju „Kanabistan”.
U prilog tome govori i priča o selu Lazaret na jugu Albanije koja je prije četiri godine obišla svijet. Stanovništvo koje se zvanično bavi poljopriredom i stočarstvom, zapravo je do zuba naoružano radilo na plantažama na kojima se godišnje proizvodi, prema procjenama, oko 900 tona kanabisa.
Godinama policija nije mogla da se približi selu, ali u raciji 2014. godine, koja je više ličila na mali trodnevni rat, uhapšeno je 30 ljudi, a zaplijenjeno je više od 10 tona marihuane. Na udaru je bio klan na čijem je čelu bio Gate Mahmutaj, a za koji se vjeruje da je kontrolisao promet narkotika vrijedan šest milijardi dolara. Opširnije o njemu pročitajte u posebnoj vijesti.
Lazaret nije i jedino takvo mjesto u Albaniji. Fenomen najpoznatijeg „sela kanabisa” proširio na i sela Vloru, Škodru, Kruju, Tropoju i druga mjesta u Albaniji odakle se izvozi uglavnom ka zapadnoj Evropi.
O kakvom „biznisu” je riječ govore i podaci različitih obavještajnih službi da su Albanci uspjeli da uzmu veliki dio kolača na tržištu narkotika od Kolumbijca. Britanska Nacionalna kriminalistička agencija stavila ih je na treće mjesto najmoćnijih mafija, a FBI je tokom prošle godine sproveo nekoliko velikih racija u kojima su uhapšeni kriminlaci albanskog porijekla ili izbjeglice iz Albanije i sa Kosova koji su u SAD stigli navodno bježeći od rata na Balkanu. Takođe, njemačka obavještajna služba u zvaničnim izvještajima upozorava na rast albanske mafije u toj zemlji, posebno u okolini Hamburga.

Saradnja bazirana
na „besi”

Smatra se da ne postoji jedinstvena organizacija albanske mafije na globalnom nivou poput Koza Nostre, već da je riječ o albanskim klanovima koji operišu na određenim prostorima i međusobno jako dobro sarađuju.
Iako albanski klanovi sarađuju i sa drugim mafijama, prvenstveno sarađuju među sobom. Saradnja je bazirana na etničkoj pripadnosti i „besi”, odnosno obećanju (data riječ, čast kako se najčešće prevodi) koja u albanskoj kulturi igra važnu ulogu i od vremena plemenskih zajednica do danas.
Uvriježeno je mišljenje da klan (fis, bratstvo, familija) ima „izvršni komitet” koji se zove „barjak” i koji bira čelnike svih jedinica zaduženih za konkretne poslove ili teritorije. Taj čelnik se zove „krje” (glava na albanskom), a njegov zamjenik „krjetar” (kolovođa). On potom bira „prijatelja” (mik) koji djeluje kao veza između njega i običnih „vojnika”.
Albanski klanovi su izuzetno zatvoreni i smatra se da je najteže infiltrirati se u njihove redove. Članovi klana su zaista rođaci (od najuže do šire porodice), a brakovi igraju važnu ulogu u širenju klanova.
Vjeruje se da narko-biznis u Albaniji kontroliše 15 familija. Godinama se već piše da Skadar drži moćan klan Šakja, klan Aljuši nalazi se na području Kučaja, a na spisku poznatijih imena su i porodica Osmani i Keljmendi, čiji je vođa Naser Keljmendi osuđen na šest godina zatvora u Prištini u februru 2018. godine.
U medijima često su se pominjali i klanovi kojima rukovode porodice Kula, Abazi, Borici i Brokaj, a za koje se najčećše tvrdi se da pod njihovom komandom nalazi gotovo 20 kosovskih „familija”koja zajedno kontrolišu, ne samo tržište narkoticima već i šverc droge, oružja, cigareta, prostituciju, reketiranje, pranja novca i ucjene.

Političke veze

Zatvorenost klanova u Albaniji, ali i širom Evrope, u direktnoj je vezi i sa jakom političkom zaleđinom koju su nekako uspijevali da obezbijede gdje god su operisali, što su potvrdili i izvještaji Vikiliksa. Neki analitičari čak tvrde da je sama mafija jača od zvanične Tirane, jer ima veliki uticaj na politiku i pravosuđe, pa čak posjeduje i sopstvenu parapoliciju.
O vezama mafije i politike svjedoči i jedna izjava bivšeg albanskog premijera i predsjednika Saljija Beriše koji je 2017. godine optužio albansku vladu da direktno kontroliše šverc droge u Albaniji.
– Premijer Edi Rama je direktno umiješan u proizvodnju, a sada i u sakupljanje droge... Tvrdim da je više od devet milijardi eura droge sakriveno u tunelima u Albaniji – rekao je Beriša u intervjuu za televiziju Njuz 24.
Iste godine u Albaniji je buknula politička kriza zbog slučaj bivšeg albanskog ministra unutrašnjih poslova Samira Tahirija, optuženog za korupciju i trgovinu drogom, koji je prošle godine završio u kućnom pritvoru. Tužilaštvo je tvrdilo da ima osnova za sumnju da je Tahiri bio umiješan u krijumčarenje droge dok je obavljao funkciju ministra, a, kako je navedeno, grupom krijumčara rukovodio je njegov rođak koji je uhapšen u Italiji.
Bitan tranzitni put za drogu je i Kosovo, a podaci različitih obavještajnih službi ukazuju da su i političari samoproglašene države dio narko-biznisa. „Blic” je 2017. godine pisao da Hašim Tači vodi jednu od najvećih kriminalnih organizacija na Kosovu koja se, između ostalog, bavi krijumčarenjem droge.

---